NASLOVNA » NEW AGE » Svesnost (Mindfulness): budistička meditacija pod vidom edukativnih i antistres programa – Marša Montenegro

Svesnost (Mindfulness): budistička meditacija pod vidom edukativnih i antistres programa – Marša Montenegro

Prvi put objavljeno u časopisu Midwest Christian Outreach Journal, tom 20, br. 1, jesen, 2014.

Napomena: U tekstu su objašnjeni pojedini budistički koncepti, no osnovni cilj članka jeste da predstavi zapadnjački pogled na budizam preko filozofije nju ejdža i sekularne kulture, kao i da pokaže kako su neke budističke prakse i koncepti – a ponajviše Svesnost – došli na Zapad, prvenstveno u SAD. Kako bi se napravila razlika između uobičajenog poimanja pojma „svesnost” i istoimene reči koja označava praksu zasnovanu na budizmu, u ovom članku pisaćemo Svesnost velikim početnim slovom. [1]

„Mi smo ovde da se probudimo iz iluzije razdvojenosti.[2]

„Razvijanje mudrosti je proces kojim razum dovodimo u saglasje s načinom istinskog postojanja stvari. Ovim procesom postepeno otklanjamo pogrešno viđenje stvarnosti koje imamo od pamtiveka.[3]

„Budite sami sebi svetlo.”[4]

Svesnost je budistički koncept i praksa. I pored toga, ona se danas predaje i upražnjava u školama, firmama, bolnicama i zatvorima, a zagovaraju je ljudi najrazličitijih zanimanja – obrazovni i zdravstveni radnici, psiholozi, šefovi korporacija i sveštena lica. Njena popularnost se širi poput požara.

Upravo zbog toga hrišćani treba da znaju šta je to zapravo, kako se promoviše i da li je u suprotnosti s hrišćanstvom.

ZNAČENJE SVESNOSTI

Svesnost (Mindfulness) je meditativna praksa i pogled na život i stvarnost koji proističe iz vrste meditacije osmišljene tako da neguje budistički koncept odvojenosti. (Za ljude na Zapadu, odvojenost obično podrazumeva da nam nije stalo do nekoga ili da smo nezainteresovani; međutim, prema budističkom učenju, to znači naučiti da se odvojimo od želje [koja nas vezuje za ovaj svet] i od pogrešnog viđenja stvarnosti zbog kojih čovek ne može da izađe iz kruga ponovnog rođenja).

Svesnost se često definiše kao svest o sadašnjosti, i to trenutak po trenutak, ali bez procenjivanja tj. bez osuđivanja. Zašto je odvojenost neophodna i šta ona znači? Da bismo to razumeli, moramo znati osnove budizma:

1.Život na ovom svetu je patnja.
2. Patnju izazivaju želja da se vežemo za ovaj svet i sama vezanost za njega, što dovodi do novog ponovnog rađanja na ovom svetu.
3. Lek za patnju jeste negovanje odvojenosti čime se dostiže prosvetljenje i tako izbegava ponovno rođenje.
4. Krajnji cilj je nirvana, stanje oslobođenosti iz kruga ponovnog rađanja i patnje. Nirvana znači „izduvati, utrnuti”.

Prema budističkom mišljenju, svet zapravo nije stvaran. Pojedinačno sopstvo ne poseduje trajnu stvarnost (naziva se nesopstvo, anatman ili anata), a ono što čovek prepoznaje kao svoje sopstvo zapravo je zabluda zasnovana na pogrešnim predstavama (to se ponekad naziva „konvencionalno sopstvo”). Prema tom mišljenju, osećanja, misli, fizički nadražaji i osećaj sopstvenog identiteta zavarali su nas da mislimo da postojimo kao zasebne jedinke. Ako nastavimo da verujemo u to, ostaćemo zarobljeni u ovom životu i u krugu ponovnih rođenja.

Uzrok patnje je želja, kojom se držimo ili vezujemo za ovaj svet, te se stoga mora negovati odvojenost, prvenstveno kroz Svesnost. Osim toga, pošto je um deo ove tobožnje stvarnosti, naše misli nam smetaju da uvidimo pravu prirodu stvarnosti i sopstva. Svesnost, kao meditativna praksa, predstavlja instrument kojim čovek vidi dalje od misli, pa čak i između njih, u procesu buđenja i shvatanja istine. Prilikom promovisanja Svesnosti obično se ponavlja poznata izreka „Budite u sadašnjosti”, s obzirom na to da je cilj odvojiti se i od prošlosti, i od budućnosti.

Upražnjavanje Svesnosti kao svesti o sadašnjosti, trenutak po trenutak, bez procenjivanja tj. bez osuđivanja, navodno priprema osobu da učini veliki iskorak u opažanju, da se probudi i vidi stvarnost koja je bezoblična (sunjata, obično se prevodi kao „praznina”). Svesnost je naročito važna u zen budizmu i, uz transcendentalnu meditaciju, predstavlja istočnjačku praksu koja je najdublje prodrla u zapadni svet.

Meditacija Svesnosti je tehnika koja podrazumeva da mirno sedimo (mada postoji i meditacija hodanjem), obraćamo pažnju na disanje, da budemo svesni samo sadašnjeg trenutka, i da naučimo da pustimo misli da prođu mimo nas, umesto da se bavimo njima. Budući da nema trajnog sadržaja u sadašnjem trenutku, jer on stalno dolazi i prolazi, naposletku dostižemo stanje nerazmišljanja.

Cilj je odvojiti um i proces mišljenja od opažanja tako da osoba koja meditira shvati da ona nije isto što i njene misli, i da na kraju uvidi da „ja” koje posmatra misli (i koje se naziva svedok) nije konvencionalno sopstvo već univerzalno Budino sopstvo (ovde postoji više pojmova). To Budino sopstvo jeste Budina priroda svemira, koja je jedina trajna stvarnost.

Autorka ovog članka godinama je pokušavala da uvede Svesnost u svoj život pre nego što je postala hrišćanka, te stoga može da potvrdi da Svesnost zaista ima moć da promeni čovekov pogled na svet i prilagodi njegovo mišljenje budističkim konceptima.

 

BRBLJIVI MAJMUN

 

Kako je moguće da jedan anti-individualistički pogled na svet prodre u kulturu koja je tako visoko individualizovana kao što je ona u Sjedinjenim Državama? Do toga može da dođe lagano kroz meditaciju koja uslovljava um korišćenjem određene terminologije i poznatih pojmova čije je značenje, međutim, izmenjeno u skladu s budističkim konceptima.

Možda ste primetili da se tu i tamo javlja izraz majmunski um. Prilikom promovisanja Svesnosti, misleći um označava se kao brbljivi majmun. Misli su brbljanje, a meditacija treba da ukroti i utiša taj majmunski um kako bi on postao ono što se naziva Budinim umom. Jedan izvor kaže:

„U meditaciji se često desi da se majmunski um ne preobrazi u mirnog primata već nastavlja da jurca unaokolo i odvlači pažnju. Zaista, uobičajeno da se ponekad čini kao da nam prilikom meditacije misli postaju snažnije. To se dešava ili zbog toga što majmunski um, dok je unutar granica meditativne vežbe, reaguje pojačanom aktivnošću, ili zbog toga što se usmerene meditativne misli „osvetle” i postanu mnogo primetnije nego što su inače.”[5]

Misli se posmatraju kao nezavisna aktivnost, razdvojena od našeg istinskog sopstva – Budinog sopstva. Običan svet, uključujući i um, deo je navodnog uzdizanja i padanja koje suštinski nije stvarno. Svaka osoba mora prevazići to uzdizanje i padanje putem meditacijske prakse. (Uzdizanje i padanje je pojam koji opisuje budističko stanovište da smo svi zarobljeni u mreži misli i osećanja koja pojačava naše poistovećivanje sa umom i sopstvom i time održava lažnu predstavu o stvarnosti).

Meditacijom osoba vežba da posmatra misli, ali tako da se ne vezuje za njih niti ih prati, tj. razmišlja o njima. Na kraju se prostor između misli širi sve dok misli sasvim ne nestanu i meditant ne dostigne stanje „bez uma”. Pomenuti sajt nastavlja:

„Budin um je naša prava priroda, neuslovljeni „um” – ne zaboravite, reči su ovde metafore – koji leži ispod uslovljenog majmunskog uma, koji je pak uzajamno zavisan od sveta s kojim je u interakciji.”[6]

Fraze zasnovane na budističkom mišljenju obuhvataju sledeće:
netrajnost
uzdizanje i padanje
biti, ne raditi
majmunski um
brbljivi um.

Ovi i drugi pojmovi sve češće se javljaju u literaturi i drugim medijima, uključujući i aplikacije za pametne telefone koje daju savete za smanjenje stresa. Tako suptilnim unižavanjem mišljenja um se predstavlja kao problem, a misli kao izvor zbunjenosti. Osim toga, kada takvi pojmovi postanu svima poznati i popularni, koncepti vezani za njih takođe teže da s vremenom postanu sve prihvaćeniji. Prevladava pretpostavka da ne možemo valjano da funkcionišemo niti da dostignemo smirenost ako ne upražnjavamo tu vrstu meditacije.

Dakle, meditacija Svesnosti je budistički način da ukrotimo takozvani brbljivi um i ispod sveg uzdizanja i padanja otkrijemo tihi Budin um.

Ona nije osmišljena radi smanjenja stresa niti da bi bila pomodna zanimacija za preopterećene zapadnjake.

Ma koliko da je korisno neko dejstvo koje može proisteći iz Svesnosti, ona nipošto nije duhovno neutralna.

 

SEKULARIZACIJA SVESNOSTI

 

U Sjedinjenim Državama nekoliko osoba je proguralo Svesnost kao koncept i praksu. One ne mogu da poreknu da je osnova Svesnosti religijska, ali je ipak predstavljaju kao sekularni metod. Među najuticajnijima je zen budista Džon Kabat-Zin (rođ. 1944), koji ima doktorat iz molekularne biologije i vodi Centar za Svesnost (nekadašnju Kliniku za smanjenje stresa) koji je osnovao 1979. godine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Masačusetsu. Njegov program za smanjenje stresa i svesnost MBSR (Mindfulness Based Stress Reduction) uveden je u više od 200 bolnica i zdravstvenih centara širom zemlje. Jedan novinski članak kaže:

„Kabat-Zin nerado upotrebljava reč ’duhovno’ kako bi opisao pristup zdravom življenju koji promoviše, već umesto toga kaže da je taj pristup ’utemeljen na zdravom razumu’.

’Ne moram da upotrebim reč duhovno’, kaže on. ’Deo toga je moć tišine i mirnoće. A deo te moći jeste moć isceljenja do kog dolazi kada se krećete iz domena delanja ka domenu postojanja. Ona ima moć da preobrazi.’”[7]

Potom sam sebe opovrgava:

„Svesnost, srce budističke meditacije, nalazi se u središtu sposobnosti da živimo život onako kako zaista treba. Ona nema nikakve veze s budizmom. Ona ima veze sa slobodom.”[8]

Dakle, Svesnost je „srce budističke meditacije” ali „nema nikakve veze s budizmom”. Ni sâm Kabat-Zin nije sekularan čovek. Bio je učenik učitelja zena po imenu Sung San (Seung Sahn) i jedan od osnivača Zen centra Kembridž (Cambridge Zen Center).

Još jedna uticajna nesekularna osoba koja promoviše Svesnost jeste Tič Nat Han (Thich Nhat Hanh, rođ. 1926), zen budistički monah iz Vijetnama, koji širom zemlje drži predavanja kao zagovornik Svesnosti i čije su knjige o Svesnosti doživele ogroman uspeh na Zapadu.

Zen budista Piter Sengi (Peter Senge, kog mnogi smatraju naslednikom uticajnog gurua za menadžment Pitera Drakera [Peter Drucker]) u svojoj popularnoj knjizi Peta disciplina (The Fifth Discipline) spaja koncepte zen budizma kao što je „zarobljenost u strukturama” i „zarobljenost u dvorani naših misli”. Pored toga, preporučuje i „neke vrste meditacije” kao što je „kontemplativna molitva” ili metod za smirivanje „svesnog uma”, a savetuje i „redovnu meditacijsku praksu”.[9]

Sengi je ličnost koja je poznata i u krugovima nju ejdža budući da se pojavio u nekoliko intervjua na nju ejdž veb-sajtovima, uključujući i veb-sajt Endrua Koena, filozofa nju ejdža.

Osim toga, budistički pojmovi sa snažnim duhovnim značenjem upotrebljavaju se kao da imaju samo sekularno značenje. Reč „saosećajnost” često se koristi uz pojam Svesnost prilikom promovisanja te prakse u školama i na drugim mestima. Budistički učitelji često koriste reč „saosećajnost” (ovo veoma često radi dalaj lama), ali problem je što oni koji nisu budisti ne znaju šta sve taj pojam podrazumeva.

U budizmu, saosećajnost (compassion) ne podrazumeva samo empatiju ili brigu za druge. Saosećajnost obuhvata i budističko shvatanje da je svim neljudskim bićima (koja se nazivaju „razumnim bićima”) potrebno da se ponovo rode kao ljudi jer samo ljudi mogu da dostignu prosvetljenje. Pošto ponovnim rođenjem ljudsko biće može da dospe u neljudsko stanje,[10]  budista mora da širi budističko učenje i trudi se da dostigne sopstveno prosvetljenje kako bi pomogao širenju budističke istine, čime bi se na kraju svi oslobodili kruga ponovnog rađanja. U budizmu, budističko prosvetljenje predstavlja jedini način za oslobođenje iz tog kruga. Dakle, prema budističkom mišljenju, saosećajnost jeste religijski pojam, a ne sekularni, naročito kada se upotrebljava u kontekstu Svesnosti.

 

STRES JE NOVA `BABAROGA`

 

Dalaj lama je preko svog Instituta um i život (Mind and Life Institute) naložio sprovođenje neuroloških istraživanja na mozgu osoba koje meditiraju.[11] Jedna studija, sprovedena na samo 16 osoba, pokazala je „smanjenje sive materije u amigdali, delu mozga koji utiče na strah i stres, što je povezano s promenom nivoa stresa koji su ispitanici prijavili”.[12] Nije poznato da li to smanjenje zaista ukazuje na snižavanje stresa, bilo privremeno bilo trajno. Teško je prikazati uzročne i posledične veze u mozgu putem nečega tako nejasnog i raznolikog kao što je meditacija (postoji mnoštvo načina za meditaciju). Osim toga, postoje i drugi načini za smanjenje stresa.

Nekoliko korporacija, kao što su Gugl, Target i Dženeral Mils (Google, Target, General Mills) zaposlenima nude obuku i seminare o Svesnosti kao program za smanjenje stresa; isto rade i poslovni fakulteti univerziteta Klermon i Harvard.[13]

Praktikanti alternativnih metoda lečenja već duže vremena svesrdno se trude da istaknu stres u kulturi, što im omogućava da zagovaraju svoje lekove protiv stresa.

Terapija Svesnosti danas je u širokoj upotrebi u psihologiji i psihoterapiji.

Da li je ikome palo na pamet da bi, umesto da troše vreme na učenje tehnike za smanjenje stresa, bilo mnogo vrednije i praktičnije iskoristiti to vreme za društvene igre, šetnje, opuštanje uz muziku, čitanje knjige, popodnevnu dremku, neki novi hobi ili za neku od mnogobrojnih drugih prijatnih aktivnosti? Istraživanja su pokazala da takve aktivnosti snižavaju krvni pritisak i usporavaju srčani ritam.

 

SVESNOST JE NOVO OBRAZOVANJE

 

U časopisu Scholastic Parent and Child (oktobar 2011. i maj 2014.) napisana su najmanje dva članka o Svesnosti za decu i pritom je promovisala. Članak iz 2011. godine „Sve je u vašem umu”, autorke Lin Tiknor (It`s All In Your Mind, Lynne Ticknor), promoviše Svesnost, i navodi kratak intervju sa Goldi Hon o njenom programu Mind-Up koji je namenjen školama i zasnovan na budizmu. Honova, kao i mnoge druge poznate ličnosti, upražnjava Svesnost. U članku se kaže da je Svesnost „zasnovana na filozofiji budizma”, ali se brzo dodaje da „to nije religija” i da tu „nema nikakvog duhovnog prizvuka”.[14]

Suzan Kajzer Grinlend (Susan Kaiser Greenland), autor knjige Svesno dete (The Mindful Child), podučava metodi Svesnosti i promoviše je u državnim gradskim školama preko svoje fondacije Inner Kids Foundation. U jednom intervjuu, govoreći o vezi između Svesnosti i budizma, Grinlendova kaže sledeće:

„Može se reći da je budistička osnova ili primena u svetovnom radu sa Svesnošću više prednost nego Ahilova peta ukoliko se metoda Svesnosti redefiniše kao vrsta obuke postavljena na dobroj osnovi i potkrepljena dokazima kao uspešna metoda koja smanjuje stres, poboljšava imunitet, i razvija izvršne funkcije i pažnju, pri čemu se postižu merljivi rezultati ne samo u smislu zdravlja i dobrobiti pojedinca već se povećava i izvesnost da će se osoba koja je prošla takvu obuku uključiti u društveno, saosećajno delovanje.”[15]

Ona priznaje da je budizam u osnovi Svesnosti, ali tvrdi da ako se Svesnost „redefiniše” pomoću pojmova vezanih za mentalno zdravlje i smanjenje stresa, može se izbeći ta nezgodna veza s religijom.

Članak kaže da se deca uče kako da se usredsrede na disanje, što je „drevna vežba za pronalaženje mira i ravnoteže – ili njihovog ‘centra’.”[16] Jedna fotografija u štampanom izdanju časopisa prikazuje majku i dete kako sklopljenih očiju sede u položaju lotosa. Na drugoj dva deteta (uzrasta oko šest godina) sede jedno kraj drugog u položaju lotosa, takođe zatvorenih očiju. Jasno je da se tu dešava mnogo više od pukog disanja.
Zen budizam je prvenstveno spoj taoizma i budizma koji je došao iz Kine gde su ga zvali čan (u Japanu zen). Kontrola daha bila je deo kontrole i balansiranja čija (koji se smatra univerzalnom životnom silom), čime se dostizalo zdravlje i dugovečnost (prema taoističkom mišljenju). Predstava o dahu kao središtu veoma je slična taoističkom učenju da čovek svoje sopstvo mora da postavi u tok čija i tako uspostavi ravnotežu dveju sila, jina i janga.

Čak i da deca ne upražnjavaju pravu meditaciju Svesnosti (što bi većini dece bilo teško), ona se na ovaj način uvode u nju, podučavaju se kako da je rade i govori im se da je to način na koji treba da izađu na kraj sa svojim osećanjima. Kada se deci govori da je to način na koji se treba rešiti ljutnje ili straha, istovremeno im se može nametnuti i prikrivena poruka da su osećanja nešto loše.

Kada se Svesnost ovako podučava u školi, detetu se poručuje da uvek treba da bude smireno, uvek bistre glave, uvek da vlada sobom. Nema sumnje da se na ovaj način može preneti negativna poruka deci koja su malo emotivnija, kao i deci s raznim psihološkim, neurološkim i emocionalnim problemima, pri čemu se ta deca mogu čak i previše usredsrediti na svoja osećanja.

Neki prosvetni radnici koriste vizualizaciju, kompakt-diskove za meditaciju i aplikaciju BellyBio za ajped i ajfon, koja „pomaže da regulišete ritam disanja”[17] Vođena vizualizacija je oblik hipnoze, te ako se taj oblik vizualizacije zaista primenjuje, onda to treba da bude razlog za uzbunu.

Zanimljivo je da kompanija Scholastic promoviše i zastupa program MindUP, koji je pokrenula glumica Goldi Hon, inače praktikujući budista. Scholastic je međunarodna kompanija koja osmišljava i distribuira „obrazovni i zabavni materijal i proizvode koji se mogu upotrebljavati u školi i kod kuće, uključujući i dečje knjige, časopise, tehnološke proizvode, materijale za nastavnike, televizijske programe, dugometražne filmove, spotove i igračke. Kompanija Scholastic distribuira svoje proizvode i usluge brojnim kanalima, uključujući i sopstvene klubove knjiga u školama, školske sajmove knjiga, maloprodajne radnje, škole, biblioteke i televizijske mreže, kao i putem veb-sajta Scholastic.com”.[18]

Kada korporativni gigant kao što je kompanija Scholastic zagovara Svesnost, možemo reći da je to najbolji primer načina na koji se istočnjačka verovanja podržavaju i šire u kulturi.

Nije li ovo vrsta terapije koja se podmeće deci bez roditeljskog pristanka?

Da li su deca, naročito ona u nižim razredima, u stanju da obrade takve informacije? Treba li da se brinu zbog svojih osećanja? A u najmanju ruku, odluku o upražnjavanju Svesnosti treba da donese roditelj, a ne škola ili obrazovni radnici.

Bilo bi dobro da roditelji pomno prate šta se dešava u učionici njihovog deteta. Moraju da se raspituju o svim aktivnostima u razredu. Roditelji mogu da razgovaraju sa učiteljima/nastavnicima ili direktorom i da traže da njihovo dete ne pohađa sporne programe jer su zasnovani na religijskom stanovištu. Čak i ako škola poriče da je Svesnost religija, roditelj može da tvrdi da je ona u suprotnosti s njegovom veroispovešću.

 

TREBA LI DA UPRAŽNJAVATE SVESNOST?

 

Redovno upražnjavanje meditacije Svesnosti može dovesti do toga da postanemo otvoreni za pogled na svet koji je u osnovi te tehnike, pa čak i da ga prihvatimo, budući da je to svrha i posledica takve meditacije.

Doživljaj Svesnosti teži da sam sebe potvrdi, što onoga ko tu tehniku upražnjava navodi da poveruje da je proces odvajanja počeo da deluje. Međutim, pošto je sopstvo stvarno i trajno, ne može biti nikakvog istinskog odvajanja. Stoga se putem Svesnosti ne može doći do istinskog oslobođenja niti smirenosti.

Budizam uči da ne postoji vrhovni bog, niti um, niti trajno individualno sopstvo. Krajnja stvarnost jeste sunjata, pojam koji se donekle može prevesti kao praznina, a odnosi se na krajnju bezličnu stvarnost nekakvog bezobličja iz kog je navodno sve nastalo. Svesnost počiva na verovanju da je svet pun uzdizanja i padanja, te da mir dolazi samo s prestankom tog uzdizanja i padanja.

Međutim, kako u bezobličju može postojati doživljaj radosti ili mira kada tamo nema ničega što poseduje sopstvo ili identitet?

Za hrišćane su obrazloženje i cilj Svesnosti u suprotnosti sa hrišćanskim pogledom na svet.
Ispitivanja Svesnosti i njenog dejstva na mozak i ponašanje – najčešće sprovedeni po nalogu dalaj laminih organizacija i onih koji promovišu Svesnost – pokazuju nešto što naizgled deluje kao dokaz pozitivnih promena u smislu bistrine i smirenosti.

Međutim, ta ispitivanja ne mogu izmeriti duhovni efekat niti eventualnu duhovnu cenu upražnjavanja ove tehnike.

Učestvovanje u metodi osmišljenoj s duhovnim ciljem i te kako može dovesti do duhovnih posledica. Osim toga, zašto bismo podsticali upražnjavanje prakse koja obećava lažan mir?

Hrišćani znaju da istinski mir dolazi samo kroz pomirenje s Bogom kroz veru u Isusa Hrista.

Koncept o potrebi za odvajanjem u suprotnosti je s biblijskim učenjem o neophodnim vezama s prošlošću i budućnošću: da uvek treba da pamtimo šta je Bog učinio za nas kroz iskupljenje i telesno vaskrsenje Hrista, i da u nama uvek treba da je živa misao na skori dolazak Hrista, naše istinske nade.

Mnogo je želja koje su dobre, a želja da se Bog dublje spozna kroz molitvu, proučavanje Biblije i praktikovanje vere predstavlja hranu za one koji veruju u Hrista.

Nema potrebe plašiti se vezivanja ili dobrih želja.

Svesnost i praktikovanje hrišćanstva nisu spojivi i ne mogu postojati zajedno u miru.

 

Autor: Marša Montenegro

Izvorni naslov teksta: SVESNOST (MINDFULNESS): UKROTITI MAJMUNA

Izvor: CANA – Christian answers for the New Age

Prevod: M.S.

 

NAPOMENE:

[1] Jedan od načina na koji pravoslavni čitalac može steći opravdanu sumnju da je neki tekst zasnovan na nju-ejdž ideologiji je upravo tendencija nju-ejdž autora da pojedine termine ili vrednosti (poput ljubavi, svesnosti, čovečnosti, dobrote, itd) pišu velikim početnim slovom, pridajući im na taj način status božanstva. I kod domaćih nju-ejdž autora često možemo primetiti da pišu termine Čovečnost, Dobrota, Ljubav, Svesnost, Um – velikim početnim slovom (prim.priređivača).

[2] Citati Tič Nat Hana, http://bit.ly/1rvKNYo and http://bit.ly/1Hc0Dv1

[3] Dalaj lama, Otvoreno srce, str. 86.

[4] Navodno Budine poslednje reči (mada to neki izvori osporavaju), http://www.sacred-texts.com/bud/btg/btg94.htm

[5] „Majmunski um i Budin um”, 2-28-10, http://bit.ly/1zrW21O

[6] Isto

[7] Los Angeles Times, „U potpunosti doživeti sadašnji trenutak: praksa za sve, bila ona religijska ili ne”, Nomi Moris, 10-2-2010, http://lat.ms/1tf8v6K.

[8] Isto

[9] Piter Sengi, Peta disciplina, Novi Sad: Asee, 2007, str. 153, 169, 224.

[10] Pojedini budistički izvori opisuju neljudska stanja kao stanja koja se sastoje od nekoliko Buda, tj. Budinih učenika, „nebeskih bića (nadljudskih [anđeli?]), ljudskih bića, Asura (borbenih duhova), zveri, Preta (gladnih duhova) i izopačenih ljudi (paklenih bića). Tih deset svetova možemo posmatrati kao nepričvršćene, neobjektivne svetove, kao mentalna i duhovna stanja uma. Ta stanja uma stvorena su ljudskim mislima, radnjama i rečima. Drugim rečima, psihološka stanja”, iz  teksta O reinkarnaciji Takašija Cuđija (Takashi Tsuji, http://www.buddhanet.net/e-learning/reincarnation.htm). Ova stanja se takođe često nazivaju „šest svetova”, tj. „nebo, ljudska bića, Asura, gladni duh, životinja i pakao”, iz Budističkog pogleda na smrt i ponovno rođenje Tič Ngujen Tanga (Buddhist View on Death and Rebirth, Thich NguyenTang), http://bit.ly/1BfzKCV.

[11] „Vežbanje meditacije Svesnosti menja moždanu strukturu za 8 nedelja”, 1-28-11, http://www.sciencedaily.com/releases/2011/01/110121144007.htm

[12] The Washington Post, „Meditacija i Svesnost mogu vam ojačati mozak”, Karolin Batler, 2-14-11, http://wapo.st/13Frssx; istraživanje objavljeno na http://1.usa.gov/1tvhq9U

[13] The Huffington Post, „Svesnost u korporativnom svetu: kako kompanije inkorporiraju istočnjačku praksu”, 8-29-12, dopunjeno 1-7-13, http://huff.to/1f21Og6; The Wall Street Journal, „Poslovne veštine i budistička svesnost”, Bet Gardiner 4-3-12, http://on.wsj.com/1zLwXRR.

[14] Scholastic Parent and Child Magazine, „Sve je u vašem umu”, Lin Tiknor, oktobar 2011, http://bit.ly/1xtEbt6.

[15] „Svesnost s decom” (Mindfulness With Children), dr Džonatan S. Kaplan, 10-3-11, http://bit.ly/1ECB1JL.

[16] „Sve je u vašem umu”

[17] Isto

[18]About Scholastic”, http://bit.ly/1y2aJgH