NASLOVNA » DOGMATSKO BOGOSLOVLJE ZA MISIONARE » Predavanje osmo. O Svetom Duhu

Predavanje osmo. O Svetom Duhu

Sveti Duh je Ličnost. Sveti Duh je Bog. Sveti Duh je sveprisutan. Sveti Duh je sveznajući. Sveti Duh je izvor čuda. Sveti Duh postavlja pastire Crkve za episkope. Sveti Duh ima vlast da oprašta grehove. Sveti Duh preporađa ljude za Boga. Sveti Duh otkriva Sveto Pismo (daje ljudima Reč Božiju). Sveti Duh učestvuje u Hristovom začeću. Sveti Duh odvodi Hrista na goru iskušenja. Sveti Duh učestvuje u vaskrsavanju Hrista iz mrtvih. Sveti Duh učestvuje u vaskrsavanju tela. Svetog Duha proslavljamo zajedno s Ocem i Sinom. Sveti Duh ima bitije od Oca. Neodrživost argumenata protiv Svete Trojice.

Kad govorimo o Gospodu Bogu Svetom Duhu treba da kažemo sledeće: 1) On je Ličnost; 2) On je Bog; 3) On ima bitije od Oca (kroz ishođenje). Ishođenje od Oca je ipostasno svojstvo koje označava da Sveti Duh ima bitije od Oca, ali na različit način od Sina. Sveti Duh ishodi od Oca, a Sin Se rađa od Oca.

 

Sveti Duh je Ličnost.

U svesti mnogih pravoslavnih hrišćana Duh je nešto bezlično. Mnogi ljudi poistovećuju Svetog Duha s blagodaću, Darodavca – s Njegovim darom. Svakodnevno se u jutarnjim molitvama obraćamo Ličnosti Svetog Duha. Šta znači posedovanje ličnosti? (Oci Crkve su radije koristili reč „ipostasnost“). Posedovanje ličnosti je bitije. Ali mi znamo da, naravno, Sveti Duh ne samo da ima samostalno bitije, već samostalno i deluje: Sveto Pismo svedoči o tome. O Svetom Duhu se u Bibliji govori manje nego o Bogu Sinu: ne više od 1,5 hiljadu puta (o Sinu se govori 2,5 hiljade puta). Ima oko 100 odlomaka koji govore o Ličnosti Svetog Duha. Navešćemo najvažnije od njih.

  1. Knjiga proroka Isaije: Ja sam prvi, Ja sam i poslednji. I Moja je ruka osnovala zemlju, i Moja je desnica izmerila nebesa peđu; kad ih zovnem, svi dođu. Sakupite se svi i čujte: ko je od njih objavio ovo? Gospod ga miluje, on će izvršiti volju Njegovu na Vavilonu, i mišica će Njegova biti nasuprot Haldejcima. Ja, Ja rekoh, i pozvah ga, dovešću ga, i biće srećan na svom putu. Pristupite k Meni, čujte ovo: od početka nisam govorio tajno; otkako to bi, bejah onde; a sada Gospod Gospod posla Me i Duh Njegov (Is. 48, 12-16). Postoji Neko Ko kaže da je prvi i poslednji, da je Njegova ruka osnovala Nebo i zemlju, da Ga je Gospod poslao kako bi ispunio Svoju volju na Vavilonu (osvojio Vavilon). On je stvorio sve, On Svoju volju ostvaruje nad Vavilonom. On govori (nazivajući Sebe Iskupiteljem, Svecem Izrailja, Gospodom, odnosno Jehovom). Pristupite k Meni, čujte ovo: od početka nisam govorio tajno; otkako to bi, bejah onde; a sada Gospod Gospod posla Me i Duh Njegov.“ Koga to šalju Jehova i Duh Njegov? Naravno, to je Sin. Ovo mesto je jedno od najistaknutijih u starozavetnom opisu Trojice, premda se na njemu ne pominju imena. Ovde vidimo da Duh Jehove šalje Sina zajedno s Jehovom, odnosno Sin Se šalje u ovaj svet po odluci Oca i Duha, ne šalje Ga samo Otac, volja pripada svoj Svetoj Trojici.
  2. Drugi odlomak koji treba znati i u kojem se govori o ličnosnom postojanju Svetog Duha nalazi se u 63. glavi Knjige proroka Isaije (Is. 63, 9-14). U ovom odlomku se tri puta pominje Sveti Duh. Isaija kaže da su Jevreji ražalostili Svetog Duha. Ličnost se može ražalostiti, ne možemo ražalostili radar. Pored sve želje nije moguće ražalostiti ni radar, ni vetar. Dalje je rečeno da je On metnuo usred njih Sveti Duh Svoj“ (Is. 63, 11). I treće: „Duh Gospodnji vodi ih tiho, kao kad stoka silazi u dolinu“ (Is. 63, 14). To znači da je Duh Gospodnji vodio izrailjski narod. Ovde je rečeno da On deluje kao Rukovođa. Čitajući ove reči u kontekstu vidimo da ovde postoji ukazivanje na lično postojanje Svetog Duha.
  3. Najupečatljivije svedočanstvo o tome da je Duh Sveti posebna Ličnost nalazimo u 3. glavi Jevanđelja po Mateju: I krstivši Se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše Mu se nebesa, i vide Duha Božijega gde silazi kao golub i dolazi na Njega“ (Mt. 3, 16). Duh je drugi u odnosu na Oca i Sina. „Drugi i drugačiji, ali ne drugo i drugačije,“ kako kaže svetitelj Grigorije Bogoslov. Ista Suština, ali ne ista Ličnost.
  4. Sledeće mesto je u 3. glavi Jevanđelja po Jovanu: Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije. Što je rođeno od tela, telo je; a što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: valja vam se roditi odozgo. Duh diše gde hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide: tako je svaki koji je rođen od Duha“ (Jn. 3, 5-8). Ovde vidimo da Duh rađa decu za Oca Nebeskog, za Carstvo Božije. On ljudima omogućava da uđu u Carstvo Božije. On je Onaj Koji rađa. Povodom 8. stiha u kojem se očigledno govori o Ličnosti Duha – „diše, gde hoće“ – treba imati na umu da u grčkom tekstu reč „pnevma“ stoji bez određenog člana. To se može shvatati dvojako: kao „duh“ u smislu Sveti Duh diše gde hoće, ili kao „vetar“. Zato postoje dva prevoda ovog mesta i ako se budete oslanjali na njega upustićete se u dugotrajnu i potpuno nepotrebnu polemiku.
  5. Isto se odnosi i na prvu poslanicu jevanđeliste Jovana: Jer je troje što svedoči na nebu: Otac, Logos (Reč), i Sveti Duh; i Ova Trojica su jedno“ (1 Jn. 5, 7). Mi smo bezuslovno ubeđeni da je gore navedeni tekst originalan, ali je njegova tekstologija komplikovana. U većini grčkih tekstova Svetog Pisma, počevši od IV veka, on se ne navodi, ali je ostao u svim zapadnim tekstovima Svetog Pisma i u nekim citatima grčkih otaca. Počevši od XV veka, zahvaljujući Erazmu Roterdamskom, ovaj tekst je ušao u većinu grčkih tekstova Svetog Pisma.
  6. Najdetaljnije ukazivanje na lično postojanje Svetog Duha sadrži se u oproštajnoj besedi Gospoda Isusa Hrista:

a) „Ako Me ljubite, zapovesti Moje držite, i Ja ću umoliti Oca, i daće vam drugog Utešitelja da prebiva s vama vavek, Duha Istine, Koga svet ne može primiti, jer Ga ne vidi, niti Ga poznaje: a vi Ga poznajete, jer sa vama prebiva, i u vama će biti“ (Jn. 14, 15-17).

Ovde je vrlo precizno rečeno da je Duh – drugi Utešitelj. Šta znači Utešitelj? Reč paraklit“ se često koristi u Jevanđelju. Ona se, na primer, sreće u poslanici apostola Jovana i u Knjizi Plač Jeremijin. Postoji sledeća epizoda: kaže se da nasilnici ubijaju, da muče, a Utešitelja nema. Reč „paraklit“ pre svega označava onoga ko štiti, ali ima tri značenja: zaštitnik (onaj ko štiti), advokat (onaj ko opravdava pred Ocem Nebeskim) i onaj Ko teši. Duh Sveti je „paraklit“ u sva tri smisla. On nas štiti od neprijateljskog dejstva, On je naš zaštitnik pred Nebeskim Ocem i On nas teši u nevoljama.

b) A Utešitelj Duh Sveti, Koga će Otac poslati u ime Moje, On će vas naučiti svemu i podsetiće vas na sve što vam rekoh“ (Jn. 14, 26). Duh Kojeg je Otac poslao u Hristovo ime uči svemu, podseća na sve što je Hristos govorio. Može li da uči i da podseća bezlična sila? Podseća neko, a ne nešto.

v) A kada dođe Utešitelj, Koga ću vam Ja poslati od Oca, Duh Istine, Koji od Oca ishodi, On će svedočiti za Mene. A i vi ćete svedočiti, jer ste od početka sa Mnom“ (Jn. 15, 26-27). Duh Sveti vodi. On poučava. On podseća. On svedoči. On je Utešitelj. Zar su ovo svojstva bezlične sile? Nisu.

g) O Svetom Duhu se govori i u 16. glavi Jevanđelja po Jovanu: „Ako Ja ne odem, Utešitelj neće doći k vama; ako li odem, poslaću Ga k vama. I kad On dođe, pokaraće svet za greh, i za pravdu, i za sud. Za greh, dakle, što ne veruju u Mene; za pravdu pak, što idem Ocu Svojemu, i više Me nećete videti; a za sud, što je knez ovoga sveta osuđen. Još vam imam mnogo govoriti, ali sada ne možete nositi. A kada dođe On, Duh Istine, uvešće vas u svu istinu; jer neće govoriti od Sebe, nego će govoriti ono što čuje, i javiće vam ono što dolazi. On će Mene proslaviti, jer od Mojega će uzeti, i javiće vam. Sve što ima Otac Moje je; zato rekoh da će od Mojega uzeti, i javiti vam“ (Jn. 16, 7-15).

Sveti Duh, Kojeg Sin šalje od Oca dolazi kao razobličitelj sveta. Glavni greh ljudi u svetu jeste neverovanje u Hrista. Sveti Duh svedoči o istini, odnosno o opravdanju koje nam se daje kroz Krv Gospodnju. …Idem Ocu,“ – kaže Gospod. Sveti Duh svedoči i o sudu – o tome da je knez sveta ovog osuđen. On je svedok sve tri stvari: greha sveta i opravdanja, koje Bog daje kroz Svog Sina i osuđivanja satane. Dalje Hristos kaže uvešće vas u svu istinu; jer neće govoriti od Sebe, nego će govoriti ono što čuje, i javiće vam ono što dolazi“. Radar ne može da čuje, radar ne može da poučava, radar ne može nešto od nekoga da uzima i da objavljuje. Sve su to svojstva ličnosti.

7) Sledeći tekst je iz 2. glave Dela svetih apostola: „I pokazaše im se razdeljeni jezici kao ognjeni, i siđe po jedan na svakoga od njih. I ispuniše se svi Duha Svetoga i stadoše govoriti drugim jezicima, kao što im Duh davaše da kazuju“ (Dap. 2, 3-4). Duh „im daje da kazuju“, oni ispunjavaju volju Duha Svetog. Često se na ovaj tekst (prvi deo 4. stiha) pozivaju Jehovini svedoci, to je jedan od ključnih tekstova u njihovom veroučenju. Po mišljenju jehovista, ako Duh „ispunjava“, On ne može biti Ličnost: izvesna bezlična sila može da ispunjava, ali Ličnost ne. Međutim, ova tvrdnja nema nikakvu osnovu, dovoljno je setiti se reči iz Knjige proroka Jeremije gde Bog kaže: „Jesam li ja Bog iz bliza, govori Gospod, a nisam Bog i iz daleka? Može li se ko sakriti na tajno mesto da ga Ja ne vidim? Govori Gospod [Jehova]; ne ispunjam li Ja nebo i zemlju? govori Gospod [Jehova](Jer. 23, 23-24). Dakle, u jevrejskom originalu „Jehova“ ispunjava nebo i zemlju. Da li u tom slučaju treba reći da Jehova nije ličnost, već sila? Jer glagol „ispunjavam“ se odnosi na Jehovu, i na Svetog Duha. Ispunjavanje znači samo to da Duh Sveti nije materijalan, kao što nije materijalan ni Jehova. Međutim, čime On ispunjava? Ispunjava Svojom silom.

I biće u poslednje dane, govori Gospod, izliću od Duha Mojega na svako telo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši videće viđenja i starci vaši sanjaće snove. Pa i na sluge Svoje i na sluškinje Svoje u te dane izliću od Duha Mojega, i proricaće“ (Dap. 2, 17-18).

Napisano je: „izliću od Duha Mojega na svako telo“. Ne piše izliću samog Duha, već od Duha.

8) Sledeći vrlo rečit odlomak koji treba znati jeste iz 8. glave Dela apostolskih: A anđeo Gospodnji reče Filipu govoreći: Ustani i idi prema jugu na put koji silazi od Jerusalima u Gazu; on je pust. I ustavši pođe“ (Dap. 8, 26-31). Duh kaže: ustani i idi, Ja ti kažem.

9) Sledeći citat je veoma važan: A u crkvi koja beše u Antiohiji bejahu neki proroci i učitelji, i to: Varnava i Simon zvani Niger, i Lukije Kirinejac, i Manain odgajen sa Irodom četverovlasnikom, i Savle. A dok oni služahu Gospodu i pošćahu, reče Duh Sveti: Odvojte Mi Varnavu i Savla na delo na koje sam ih pozvao“ (Dap. 13, 1-4).

Ovde Duh Sveti kaže direktno „Ja“. Da li bezlična sila može tako da govori?

10) Ima nekoliko mesta na kojima se govori o ličnim željama Svetog Duha.

a) Peta glava Dela: „Zašto ispuni satana srce tvoje da slažeš Duhu Svetome i sakriješ od novca što uze za njivu?“ (Dap. 5, 3).

b) Šesnaesta glava Dela: „A kad prođoše Frigiju i Galatijsku zemlju, zabrani im Duh Sveti govoriti reč u Aziji. Došavši do Mizije pokušavahu da idu u Vitaniju, ali im Duh ne dopusti“ (Dap. 16, 6-7). Sveti Duh deluje kao Ličnost: dozvoljava im ili im ne dozvoljava da idu.

v) Dvadeseta glava Dela: „I sad evo, ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajući šta će mi se u njemu dogoditi, osim da Duh Sveti u svakom gradu svedoči, govoreći da me okovi i nevolje čekaju… Pazite, dakle, na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi za episkope da napasate Crkvu Gospoda i Boga, koju steče krvlju Svojom“ (Dap. 20, 22-28).

Duh Sveti svedoči. Duh Sveti postavlja čuvare – episkope.

11) Sledeće mesto na kojem se govori o ličnosti Svetog Duha jeste 8. glava poslanice apostola Pavla Rimljanima:

a) „A vi niste po telu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije Njegov. A ako je Hristos u vama, onda je telo mrtvo za greh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga Koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj Koji je podigao Hrista iz mrtvih oživeće i vaša smrtna telesa Duhom Svojim Koji živi u vama… nego primiste Duha usinovljenja, Kojim vičemo: Ava, Oče! Ovaj Duh svedoči našemu duhu da smo deca Božija“ (Rim. 8, 9-16).

Postoje dva tipa života: život po Duhu i život po telu. Život po telu je kad se čovek potpuno potčinjava telesnim željama. Život po Duhu je kad se čovek potpuno potčinjava duhovnim željama. Izvor duhovnih želja je Duh Sveti, Duh Hristov. On nas oživljava, On živi u nama. On oživljava naša mrtva tela. On nas vodi, i zato smo sinovi Božiji. On nam daje Duha usinovljenja kojim kličemo: „Ava, Oče!“ On svedoči našem duhu da smo deca Božija.

b) Onaj što ispituje srca, zna šta je želja Duha, jer po volji Božijoj posreduje za svete. A znamo da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro, njima koji su pozvani po nameri“ (Rim. 8, 27-28).

Stihovi direktno kažu da se Duh zalaže za svete, da ima Svoju misao.

12) Vrlo detaljno je o Svetom Duhu napisano u prvoj poslanici Korinćanima:

a) „A nama Bog otkri Duhom Svojim; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije. Jer ko od ljudi zna šta je u čoveku osim duha čovekova koji je u njemu? Tako i šta je u Bogu niko ne zna osim Duha Božijega. A mi ne primismo duha ovoga sveta, nego Duha Koji je od Boga, da znamo šta nam je darovan od Boga; što i govorimo, ne rečima naučenim od ljudske mudrosti, nego naučenim od Duha Svetog; duhovno duhovnim dokazujući… Jer ko poznade um Gospodnji da bi Ga poučio? A mi imamo um Hristov“ (1 Kor. 2, 10-16).

Svi istočni i zapadni oci su tradicionalno smatrali da je um Hristov – Duh Sveti. On otkriva ono što je Hristu na umu, i zato se naziva „um Hristov“;

b) „Zato vam dajem na znanje, da niko ko Duhom Božijim govori ne kaže: Anatema na Isusa! I niko ne može reći: Isus je Gospod, osim Duhom Svetim. Različni su darovi, ali je Duh isti. I različna su dejstva, ali je isti Bog Koji dejstvuje sve u svima. No svakome se daje projava Duha na korist. Jer jednome se daje kroz Duha reč mudrosti; a drugome reč znanja po istom Duhu; a drugome vera istim Duhom; a drugome darovi isceljivanja istim Duhom. A drugome činjenje čudesa, a drugome proroštvo, a drugome razlikovanje duhova, a drugome različni jezici, a drugome tumačenje jezika. A sve ovo čini jedan isti Duh deleći svakome ponaosob kako hoće“ (1 Kor. 12, 3-11)

Očigledno je da Duh Sveti ne može biti niko drugi osim Ličnost. Zar se „deleći posebno“, „kako je Njemu ugodno“ – može odnositi na bezličnu silu? Naravno da ne može.

Sveti Duh je Bog.

Sveti Duh je svet po prirodi. Sveti Duh je Bog. Kad govorimo o Svetom Duhu treba da imamo na umu da se radi o Njegovoj prirodi, o tome da Njega niko ne osvećuje, već Se osvećuje Sam. Hrišćani, nasuprot tome, bivaju osvećeni, ali ne osvećuju. Sad ćemo navesti odlomke koji to potvrđuju.

  1. Kad govorimo o Svetom Duhu, o Njegovoj Božanskoj prirodi, možemo se pozvati na 5. glavu Dela: „A Petar reče: Ananija, zašto ispuni satana srce tvoje da slažeš Duhu Svetome i sakriješ od novaca što uze za njivu? Kad je bila u tebe, ne beše li tvoja? I kad je prodade, ne beše li u tvojoj vlasti? Zašto si takvu stvar metnuo u srce svoje? Nisi slagao ljudima, nego Bogu“ (Dap. 5, 3-4). Zašto si slagao Svetom Duhu? Zašto si slagao Bogu? Ovde se Duh Sveti direktno naziva Bogom.
  2. Drugo mesto koje podjednako jasno govori o božanskoj prirodi Svetog Duha je prva poslanica Korinćanima: Ne znate li da ste hram Božiji i da Duh Božiji obitava u vama? Ako neko razara hram Božiji, razoriće njega Bog; jer je hram Božiji svet, a to ste vi“ (1 Kor. 3, 16-17). Čovek je hram Božiji i u njemu živi Sveti Duh. Ko je Sveti Duh? Bog!
  3. Postoji niz tekstova koji govore o Božanskoj prirodi Svetog Duha i videćemo to ako uporedimo paralelna mesta:

a) prvi je odlomak iz Dela: Dobro je kazao Duh Sveti preko proroka Isaije ocima našim, govoreći: idi narodu ovome i reci: Ušima ćete čuti i nećete razumeti, i očima ćete gledati i nećete videti“ (Dap. 28, 25-27). To je citat iz 6. glave Knjige proroka Isaije. U Jevanđelju je rečeno da je to rekao Hristos, a kod proroka Isaije – da je to rekao Sveti Duh; dakle, to je zajedničko otkrovenje Trojice;

b) postoji paralelno mesto u poslanici Jevrejima: A svedoči nam i Duh Sveti; jer pošto je napred rekao: daću zakone Moje u srca njihova, i u misli njihove napisaću ih, kaže: i grehove njihove i bezakonja njihova neću više spominjati“ (Jevr. 10, 15-17). To je citat iz Knjige proroka Jeremije (Jer. 31, 33-34). Ko ovde govori? Sveti Duh svedoči, On je Jehova.

v) „Zato, kako veli Duh Sveti: Danas, ako glas Njegov čujete, nemojte da budu tvrdokorna srca vaša kao prilikom ogorčenja u dan kušanja u pustinji, gde Me iskušavaše ocevi vaši, ispitivaše Me, a gledali su dela Moja četrdeset godina“ (Jevr. 3, 7-11). Ovde postoji pozivanje na 95. psalam (Ps. 95, 7-11). Ono što se u Psaltiru pripisuje Jehovi u Novom Zavetu se pripisuje Svetom Duhu.

  1. Postoji ogroman broj mesta u Svetom Pismu gde se o Duhu Svetom govori kao o Onom Ko poseduje svojstva Boga.

a) „A zemlja beše bez obličja i pusta, i beše tama nad bezdanom; i Duh Božiji dizaše se nad vodom“ (1 Mojs. 1, 2). Sveti Duh tvori.

b) „Rečju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta Njegovih sva vojska njihova“ (Ps. 32, 6).

Sveti Duh je sveprisutan.

O tome se govori u Knjizi Psalama: „Kuda bih otišao od Duha Tvog, i od lica Tvog kuda bih pobegao? Da izađem na nebo, Ti si onde. Da siđem u pakao, onde si. Da se dignem na krilima zore, i preselim se na kraj mora: i onde će me ruka Tvoja voditi, i držati me desnica Tvoja“ (Ps. 139, 7-10).

Sveti Duh sve zna (sveznajući je).

  1. „Duh sve ispituje, i dubine Božije“ (1 Kor. 2, 10).
  2. „A kad dođe On, Duh Istine, uvešće vas u svu istinu; jer neće govoriti od Sebe, nego će govoriti ono što čuje, i javiće ono što dolazi“ (Jn. 16, 13).

Sveti Duh je izvor čuda.

  1. A sve ovo čini jedan isti Duh, deleći svakome ponaosob kako hoće“ (1 Kor. 12, 11).
  2. Sveti Duh je pratio Hrista prilikom činjenja čuda. Hristos je Sam govorio da je u Duhu Svetom: A ako li Ja Duhom Božijim izgonim demone, onda je došlo k vama Carstvo Božije“ (Mt. 12, 28).

Sveti Duh postavlja pastire Crkve za episkope.

Pazite, dakle, na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi za episkope da napasate Crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju Svojom“ (Dap. 20, 28).

Sveti Duh ima vlast da oprašta grehove.

Ovo rekavši, dunu i reče im: Primite Duh Sveti! Kojima oprostite grehe, opraštaju im se; i kojima zadržite, zadržani su“ (Jn. 20, 22-23).

Sveti Duh preporađa ljude za Boga.

  1. Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije“ (Jn. 3, 5).
  2. „Ne za dela pravedna koja mi učinismo, nego po Svojoj milosti spase nas banjom novoga rođenja i obnovljenja Duhom Svetim, Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista Spasitelja našeg, da bismo, opravdani Njegovom blagodaću, postali naslednici života večnoga, kao što se nadamo“ (Tit. 3, 5-7).
  3. „Ili ne znate da nepravednici neće naslediti Carstva Božijega? Ne varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni rukobludnici, ni muželožnici, ni lakomci, ni lopovi, ni pijanice, ni opadači, ni otimači neće naslediti Carstvo Božije. I takvi beste neki; ali se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda Isusa Hrista i Duhom Boga našega“ (1 Kor. 6, 9-11).

Sveti Duh otkriva Sveto Pismo (daje ljudima Reč Božiju).

  1. Jer nikad proroštvo ne postade čovečijom voljom, nego pokretani Duhom Svetim govoriše sveti Božiji ljudi“ (2 Petr. 1, 21).
  2. „Sve je Pismo bogonadahnuto, i korisno za učenje, za kažnjvanje, za ispravljanje, za vaspitavanje u pravednosti“ (2 Tim. 3, 16).

Svetitelj Vasilije Veliki je govorio: „Kako je moguće da Duh Sveti ne bude Bog ako je Njegovo Pismo bogonadahnuto?“

Sveti Duh učestvuje u Hristovom začeću.

I odgovarajući anđeo reče Joj: Duh Sveti doći će na Tebe, i sila Višnjega oseniće Te; zato i ono što će se roditi biće Sveto, i nazvaće se Sin Božiji“ (Lk. 1, 35).

Duh Sveti odvodi Hrista na goru iskušenja.

I odmah Ga Duh izvede u pustinju. I bi onde u pustinji dana četrdeset, kušan od satane, i bi sa zverinjem i anđeli Mu služahu“ (Mk. 1, 12-13).

Sveti Duh učestvuje u vaskrsavanju Hrista iz mrtvih.

U poslanici Jevrejima je rečeno da Hristos Duhom Večnim prinese Sebe neporočna Bogu“ (Jevr. 9, 14).

To znači da Sveti Duh učestvuje i u vaskrsavanju Hrista iz mrtvih.

Sveti Duh učestvuje u vaskrsavanju tela.

  1. Ako li živi u vama Duh Onoga Koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj Koji je podigao Hrista iz mrtvih oživeće i vaša smrtna telesa Duhom Svojim Koji živi u vama“ (Rim. 8, 11).
  2. O istom tom govori Knjiga Psalama cara Davida: Pošalješ duh Svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji“ (Ps. 104, 30).

Svetog Duha proslavljamo zajedno s Ocem i Sinom.

  1. Najočigledniji primer je Krštenje (u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha) – ono označava da Svetom Duhu služimo zajedno s Ocem i Sinom.
  2. „Ako vas ruže za ime Hristovo, blaženi ste, jer Duh Božiji, Duh slave i sile počiva na vama; oni, dakle, hule na Njega, a vi Ga proslavljate“ (1 Petr. 4, 14), odnosno, uvek proslavljamo Svetog Duha (kao što je predskazivao apostol Petar).
  3. Apostoli su proslavljali Svetog Duha zajedno s Ocem i Sinom: „Po predznanju Boga Oca, osvećenjem Duha za poslušanje i kropljenje krvlju Isusa Hrista: blagodat i mir da vam se umnoži“ (1 Petr. 1, 2).
  4. Isto tako o pribrajanju Duha Svetog Ocu i Sinu govori apostol Pavle u drugoj poslanici Korinćanima: „Blagodat Gospoda Isusa Hrista i ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha sa svima vama. Amin“ (2 Kor. 13, 13).
  5. Apostol Pavle se zaklinjao imenom Duha Svetog: „Istinu govorim u Hristu, ne lažem, to mi svedoči savest moja Duhom Svetim, da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka; jer bih želeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju, srodnike moje po telu, koji su Izrailjci“ (Rim. 9, 1-4).On se zaklinje Duhom Svetim, a zakletva predstavlja oblik služenja istinitom Bogu.„Gospoda Boga svog boj se, i Njemu služi, i Njegovim se imenom kuni“ (5 Mojs. 6, 13).

Bitije Duha Svetog od Oca.

Glavno ukazivanje na to da Duh Sveti ima bitije od Oca sadrži se u Jevanđelju po Jovanu: A kada dođe Utešitelj, Koga ću vam Ja poslati od Oca, Duh istine, Koji od Oca ishodi, On će svedočiti za Mene“ (Jn. 15, 26). O istom tom se govori i u Simvolu vere: „…Koji od Oca ishodi“.

  1. „A Utešitelj Duh Sveti, Koga će Otac poslati u ime Moje, On će vas naučiti svemu i podsetiće vas na sve što vam rekoh“ (Jn. 14, 26). On se naziva Duhom Oca i Duhom Sina – naziva se po jednosušnosti, zato što On otkriva Sina. Duh Sveti se naziva Duhom Sina, zato što otkriva Sina. I zato što je jednosuštan Sinu. Međutim, bitije ima od Boga, zato se u prvoj poslanici Korinćanima i kaže: „A mi ne primismo duha ovoga sveta, nego Duha Koji je od Boga, da znamo šta nam je darovano od Boga“ (1 Kor. 2, 12).
  2. „Duh od Boga“ – tako Ga naziva car David: Rečju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta Njegovih sva vojska njihova“ (1 Kor. 2, 12)

Dakle, dobijamo sledeće:

– Duha, Koji ishodi od Oca u večnosti, daje Sin.

– Sin šalje Svetog Duha u svet.

– Sin otkriva Duha Svetog.

– Slava Oca (blagodat Oca) daje se kroz Sina u Svetom Duhu, ili od Oca i Sina u Svetom Duhu.

– Večna sila osvećenja od Oca daje se preko Sina u Svetom Duhu.

– Sveti Duh je „obetovanije Oca“ (obećanje Oca) zato što je Otac obećao da će izliti Svetog Duha na svako telo.

  1. Iskupljenje Krvlju Gospodnjom, vaskrsenje iz mrtvih, vaznesenje na Nebo – jesu uslovi za silazak Duha: „A ovo reče o Duhu Koga trebaše da prime oni koji veruju u ime Njegovo, jer Duh Sveti još ne beše dat, zato što Isus još ne beše proslavljen“ (Jn. 7, 39).

Neodrživost argumenata protiv Svete Trojice.

Sektaši navode sledeće citate iz Svetog Pisma.

  1. Gospod me je imao u početku puta Svog“ (Prič. 8, 22). Ovaj argument je vrlo star, koristili su ga još sledbenici Arija, a današnji sektaši teško da mogu da ga koriste, premda i dalje to čine. U prevodu sedamdesetorice (Septuaginge) je napisano: „Gospod Me je stvorio kao početak puteva Svojih.“ Oslanjajući se na ovaj citat oni tvrde da je „premudrost sazdana“. Ali još je svetitelj Vasilije Veliki istakao da je reč „sazdao“ slobodan prevod jevrejske reči. Mi koristimo precizniji prevod „imao je“. Osim toga – i to je glavno – reč „sazdao je“ pravoslavni oci Crkve su primenjivali na Hristovu ljudsku prirodu, zato što je Hristos početak puta Boga, novog puta.
  2. Drugi odlomak koji su koristili i još uvek koriste naši oponenti, koji se zalažu protiv toga da Hristos ima božansku prirodu – je iz Jevanđelja po Jovanu: Čuste da vam Ja kazah: Idem, i doći ću vama. Kad biste Me ljubili, obradovali biste se što rekoh: idem Ocu: jer Otac Moj veći je od Mene“ (Jn. 14, 28). U kom smislu Hristos kaže: „Otac je veći od Mene“? Po ljudskoj prirodi! Kome je svojstveno pomeranje, kretanje? Čoveku, ali ne Bogu! Uporedite ove Hristove reči s onima koje je takođe On izrekao: „I niko se nije popeo na nebo osim Onaj Koji siđe s neba, Sin Čovečiji Koji je na nebu“ (Jn. 3, 13). U Hristovim rečima „Otac Moj veći je od Mene“ većina crkvenih otaca je videla još jedan smisao. „Otac Moj veći je od Mene“, zato što je On izvor, prvouzrok. Monahrija Oca, Sin je od Oca, a nije Otac od Sina. Sin se rađa iz večnosti od Oca. Otac je veći od Njega kao uzrok, ali nije veći od Njega po prirodi. Sin je jednak Ocu po Božanstvu i o tome je Gospod govorio: „Ja sam u Ocu i Otac je u Meni“ (Jn. 14, 11), „sve što ima Otac Moje je“ (Jn. 16, 15). I apostol Pavle u poslanici Filipljanima kaže sledeće: „Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom“ (Fil. 2, 6). Nije mu bila potrebna krađa da bi postao jednak Bogu. Ako pogledamo grčki original, videćemo da u skladu sa slovenskom rečju „obraz“ nije upotrebljeno „ejkon“ – prikaz (iako se prikaz Oca naziva „ikona“ – „ejkon“), već „morfe“, odnosno „forma“ Boga (na latinskom će biti upravo tako – Gogša). Forma predstavlja direktno ukazivanje na jednosušnost.
  3. Vrlo često se koristi citat iz Apokalipse: Tako govori Amin, svedok verni i istiniti, Začetnik tvorevine Božije“ (Otkr. 3, 14). U kom smislu je Sin Začetnik tvorevine Božije? Kao Tvorac, naravno. Nije prva tvorevina Božija, već Začetnik.
  4. Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni pre svake tvari“ (Kol. 1, 15). Jehovini svedoci kažu da „rođen“ znači „stvoren“. Da, naravno da je rođen. Ali argumentacija jehovista zapravo nije usmerena čak ni protiv katolika, već protiv protestanata. Protestantsko bogoslovlje, premda priznaje božansku prirodu Oca, Sina i Svetog Duha, radikalno se razlikuje od katoličkog i pravoslavnog bogoslovlja, pa čak i od luteranskog i anglikanskog. Postoji fenomen „radikalnog protestantizma“, on se naziva i evangelističkim pokretom, u njega spadaju evangelističke, baptističke i harizmatičke crkve. U HH veku protestanti su počeli da se odriču dogmata o večnom rođenju Sina Božijeg. Počeli su da tvrde da je ovaj dogmat smislio Origen, da zapravo učenje o večnom rađanju Sina Božijeg i suštini Oca nikad nije postojalo. Sin Božiji je iz večnosti Reči Oca (Reč postoji pored Oca), ali se ne može reći da Se Sin rađa od Oca, i Sin je počeo da Se naziva od trenutka ovaploćenja. I upravo protiv ovog evangelističkog pokreta je usmerena argumentacija Jehovinih svedoka, a protiv pravoslavnih se ona ne može primeniti. Mi kažemo: „Da, naravno, On je rođen od Oca pre svake tvari – sve je to tačno“ i nastavljamo: Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti: sve je Njime i za Njega sazdano“ (Kol. 1, 16). Rođen pre svake tvari i, naravno, nestvoren. Napisano je „stvoren“? Genezis? Protogenezis? Napisano je „prvorođeni“. On je prvorodni – među mnogom braćom. On je rođen, a svi ostali se rađaju od vode i Duha Svetog kao Njegova mlađa braća. Mi, pravoslavci, jesmo braća Božija, to je čista istina. Hristos je Prvenac među nama. On se ne stidi da nas nazove braćom govoreći: „Objaviću ime Moje, braćo, u Crkvi“.

Dakle: prvorođeni – da! Ali ne stvoren!

  1. Još jedan tekst koji sektaši koriste protiv učenja o Presvetoj Trojici je iz Jevanđelja po Marku: A o danu tome ili o času niko ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin, do jedino Otac“ (Mk. 13, 32). Moramo imati na umu da nije rečeno „Sin Božiji“, već samo „Sin“, zato što je neznanje ovog dana i časa uslovljeno okvirima ljudske prirode. Većina otaca je smatrala da je Bog ograničio naše znanje u pedagoške svrhe – da se ne bismo udubljivali gde ne treba. Što se tiče znanja dana i časa setite se šta Jevanđelje kaže: „Gospode, Ti sve znaš“ (Jn. 21, 17) i „U ove poslednje dane govorio je nama preko Sina, Kojega postavi naslednikom svega, kroz Kojega je i vekove stvorio“ (Jevr. 1, 2). Ako je Hristos stvorio vekove, zar On kao Bog ne zna koji je kraj tih vekova? Radi jednostavnijeg razgovora sa sektašima možemo reći da se radi o ograničenosti Hrista u znanju po ljudskoj prirodi, jer Hristos ima dva uma: božanski i ljudski (ali jednu samosvest).
  2. U Jevanđelju postoji ukazivanje na to da se Hristos molio. Sektaši kažu da Bog ne može da se moli. Međutim, po svetom Jovanu Damaskinu, molitva je obraćanje uma i srca Bogu. Zar Hristos ne može da se obrati Svom Ocu? Otac i Sin su različite Ličnosti, ali naravno, Hristos se molio kao čovek. Znamo za slučajeve kad Se Hristos molio proslavljajući Svog Oca: „Sakrio si ovo od mudrih i razboritih, a otkrio to bezazlenim“ (Lk. 10, 21). Ali znamo i za molitve u kojima je upućena molba: „Sad je duša Moja uzbuđena, i šta da rečem? Oče, spasi Me od časa ovoga; ali zato dođoh za čas ovaj“ (Jn. 12, 27), ili „Ava Oče, sve je moguće Tebi; pronesi čašu ovu mimo Mene; ali opet ne kako Ja hoću nego kako Ti“ (Mk. 14, 36). Naravno, Hristos ovde govori kao čovek. Isus je i Bog i čovek. Znamo da je Hristos stvoren po ljudskoj prirodi. I znamo da nije stvoren po Svojoj Božanskoj prirodi. Stvoren je kao čovek, nije stvoren kao Bog.
  3. Što se tiče Svetog Duha sektaši se obično ne bore protiv božanske prirode Svetog Duha (premda je ne priznaju), već protiv Njegove ličnosti. Ali ako se ipak povede reč o negiranju Njegove božanske prirode često se pozivaju na reči iz Jevanđelja po Jovanu: Sve kroz Njega postade, i bez Njega ništa ne postade što je postalo“ (Jn. 1, 3). Dakle, kažu oni, Sveti Duh je stvoren. U čemu je greška? Pa niko nije rekao da je On postao. Kroz Reč je sve postalo. U tekstu je rečeno „kroz Njega (kroz Reč, kroz Hrista) sve postade, i bez Njega ništa ne postade“, ali to nije kraj rečenice, dalje je rečeno „što je postalo“. Ne radi se o tome da je sve bez izuzetka stvoreno, već o tome da je imalo početak. Ako se dosledno primenjuje logika sektaša, možemo nastaviti: ako kažemo da je sve što uopšte postoji (bez izuzetka) počelo da postoji kroz Reč, to znači da je Reč stvorila i Samog Oca. Prvo treba dokazati da Duh Sveti ima početak i dovesti u sumnju da je On Duh Božiji. Onda će se ispostaviti da je Bog nekada bio bezdušan. I da nikad nije bilo Sina, Bog bi bio beslovesan.

Postoji Duh Oca, Duh Boga. On je Ličnostan. On je životvoran. On Se Sam otkrio ljudima.

 

Pitanja i odgovori na temu predavanja

Da li je Sveti Duh Ličnost?

Da, jeste.

„Ja sam prvi, Ja sam i poslednji. I Moja je ruka osnovala zemlju, i Moja je desnica izmerila nebesa peđu; kad ih zovnem, svi dođu. Skupite se svi i čujte: ko je od njih objavio ovo? Gospod ga miluje, on će izvršiti volju Njegovu na Vavilonu, i mišica će Njegova biti nasuprot Haldejcima. Ja, ja rekoh, i pozvah ga, dovešću ga, i biće srećan na svom putu. Pristupite k Meni, čujte ovo: od početka nisam govorio tajno; otkako to bi, bejah onde; a sada Gospod Gospod posla Me i duh Njegov“ (I. 48, 12-16); „I krstivši se Isus izađe odmah iz vode; i gleda, otvoriše Mu se nebesa, i vide Duha Božijega gde silazi kao golub i dolazi na Njega“ (Mt. 3, 16) i dr.

Da li je Sveti Duh Bog?

Da, jeste.

A Petar reče: Ananija, zašto ispuni satana srce tvoje da slažeš Duhu Svetome i sakriješ od novaca što uze za njivu? Kad je bila u tebe, ne beše li tvoja? I kad je prodade, ne beše li u tvojoj vlasti? Zašto si takvu stvar metnuo u srce svoje? Nisi slagao ljudima, nego Bogu“ (Dap. 5, 3-4).

Na kom mestu u Bibliji se govori o sveprisutnosti Svetog Duha?

O tome se govori u Knjizi Psalama: „Kuda bih otišao od Duha Tvog, i od lica Tvog kuda bih pobegao? Da izađem na nebo, Ti si onde. Da siđem u pakao, onde si. Da se dignem na krilima zore, i preselim se na kraj mora: i onde će me ruka Tvoja voditi, i držati me desnica Tvoja“ (Ps. 139, 7-10).

Na kom mestu u Bibliji se govori o tome da je Sveti Duh sveznajući?

U Jevanđelju po Jovanu: „A kad dođe On, Duh Istine, uvešće vas u svu istinu; jer neće govoriti od Sebe, nego će govoriti ono što čuje, i javiće ono što dolazi“ (Jn. 16, 13).

Na kom mestu u Jevanđelju se kaže da Sveti Duh ima vlast da oprašta grehove?

U Jevanđelju po Jovanu: „Ovo rekavši, dunu i reče im: Primite Duh Sveti! Kojima oprostite grehe, opraštaju im se; i kojima zadržite, zadržani su“ (Jn. 20, 22-23).

Na kom mestu u Jevanđelju se kaže da je Sveti Duh učestvovao u Hristovom začeću?

U Jevanđelju po Luki: „I odgovarajući anđeo reče Joj: Duh Sveti doći će na Tebe, i sila Višnjega oseniće Te; zato i ono što će se roditi biće Sveto, i nazvaće se Sin Božiji“ (Lk. 1, 35).

Da li Sveti Duh učestvuje u vaskrsavanju tela?

Da, učestvuje. Ako li živi u vama Duh Onoga Koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj Koji je podigao Hrista iz mrtvih oživeće i vaša smrtna telesa Duhom Svojim Koji živi u vama“ (Rim. 8, 11); Pošalješ duh Svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji“ (Ps. 104, 30).

Odakle potiče bitije Svetog Duha?

Glavno ukazivanje na to da Duh Sveti ima bitije od Oca nalazi se u Jevanđelju po Jovanu: „A kada dođe Utešitelj, Koga ću vam Ja poslati od Oca, Duh Istine, Koji od Oca ishodi, On će svedočiti za Mene“ (Jn. 15, 26).