NASLOVNA » DOGMATSKO BOGOSLOVLJE ZA MISIONARE » Predavanje dvanaesto. Promisao Boga o Izrailju

Predavanje dvanaesto. Promisao Boga o Izrailju

Koji su dokazi za to da je Isusa poslao Bog Starog Zaveta mogu navesti iz Svetog Pisma? Zašto pravoslavni hrišćani ne smeju da se mole zajedno s Judejcima? Promisao Boga o izabranom narodu. Zašto su potrebne žrtve? Sudbina naroda je u rukama naroda. Zavet obrezanja. Prinošenje Isaka na žrtvu. Zašto Bog jednog prima, a drugog odbacuje? Priča o Lavanu i Jakovu. Bogoborstvo Izrailja. Grehovi. Zašto Se Bog otkriva neznabošcu faraonu? Izbranje Mojsija. Mesto na kojem su Jevreji prešli Crveno more. Egipatske kazne. Zašto je jagnje prineto na žrtvu za spasenje? Zašto je ljudima dat starozavetni zakon? Ritualna nečistota. Značenje praznika. Zabrana pojedinih vrsta hrane. Zašto je Bog zapovedio Jevrejima da potpuno istrebe Hananejce?

 

Bog Starog Zaveta i Bog Novog Zaveta je jedan isti Bog. On je delovao u Starom i u Novom Zavetu. Mi verujemo u Boga – Tvorca neba i zemlje, u Isusa Hrista, Koji je došao u bitak i u Duha Svetog Koji je govorio kroz proroke. Još u II veku gnostik Markion je izložio učenje po kojem postoje dva boga: bog pravednosti Starog Zaveta i bog ljubavi Novog Zaveta – i to su različiti bogovi. I kad se sveti Polikarp Smirnski sreo s njim osudio ga je i nazvao prvencem satane.

Koji se dokazi za to da je Isusa poslao Bog Starog Zaveta mogu navesti iz Svetog Pisma?

  1. U Novom Zavetu ima 276 pozivanja na Stari Zavet.
  2. Bog je u Starom Zavetu predskazivo dolazak Sina Božijeg.
  3. Sam Gospod je govorio: „Ne mislite da ću vas Ja tužiti Ocu; ima koji vas optužuje, Mojsije, u koga se vi uzdate. Jer da verovaste Mojsiju, verovali biste i Meni; jer on pisa o Meni“ (Jn. 5, 45-46).

Zašto pravoslavci ne smeju da se mole zajedno s Judejcima?

Pravoslavnim hrišćanima je zabranjeno da se mole s Judejcima, zato što Judejci hule na Sina Božijeg. Bog ih je zbog toga ostavio i sad su, kako je pisao svetitelj Jovan Zlatousti, sinagoge omiljeno obitavalište demona, Bog s prezirom odbacuje molitve Judejaca. Kako Otac može da prima molitve onih koji su ubili i do dana današnjeg ne priznaju Njegovog Sina? Judejci, koji su odbacili Isusa Hrista – Mesiju, obećanog u Starom Zavetu, krivi su pred Bogom Ocem i pred Duhom Svetim. Zato se njihove molitve ne primaju, a njihovo poklonjenje ne donosi nikakvu korist. Judejci ne poštuju zakon, zato što je 80% zakona povezano s bogosluženjem i prinošenjem žrtava, a to se ne može ispuniti, jer nema Hrama. A Bog je srušio Hram.

Promisao Boga o izabranom narodu.

Cela sveštena istorija jeste zapravo niz izbranja. Bog jedne prima, a druge odbacuje. Prvo je Bog primio Aveljevu žrtvu i odbacio je Kainovu žrtvu. Zatim je kroz Sita započet rodoslov dece Božije. Onda je Bog odbacio celo čovečanstvo i spasio je 8 ljudi (Noja i njegovu porodicu). Potom Bog od tri Nojeva potomka bira jednog – Sima. Zatim od Simovih potomaka bira Avrama (njegov predak je jedini čovek koji nije učestvovao u izgradnji Vavilonske kule, osim toga, on je poverovao Bogu i to mu je upisano u pravednost, – 1 Mojs. 15, 5). U Bibliji se pominje nekoliko zaveta. Prvi je s Adamom, drugi je s Nojem, treći je s Avramom, zatim će uslediti zaveti s Isakom, Jakovom, i napokon, zavet koji je dat kroz Mojsija – Stari Zavet. „Zavet“ (jevr. – berit) znači ugovor, i to neravnopravnih ugovornih strana i stupa na snagu posle smrti. Zavet je sporazum između Boga i čoveka (njegovih potomaka), koji stupa na snagu od momenta žrtve (smrt koju prinosi život). Sporazum pretpostavlja izvesne uslove: to je poštovanje zapovesti – od strane čoveka, a Bog, sa Svoje strane, obećava da će čuvati učesnike u ugovoru i da će im dati obećano.

Bog izvaja čoveka iz običnog života i Avram ima poverenja u Boga i sluša Ga (1 Mojs. 12, 1-3). Avram se odriče domovine, rodbine, svih zemaljskih pristrasnosti, on jednostavno ide za Bogom bez obzira na sve. Tako počinje da se formira nova zajednica – narod Zaveta. Ona počinje od vernosti jednog jedinog čoveka, i Bog već 4000 godina poštuje vernost koju je obećao Avramu. Pojam ugovora takođe pretpostavlja izvesnu srazmernost čoveka i Boga. Odnosi između čoveka i Boga se grade na ličnoj osnovi, na ovoj osnovi deluju sve tajne. Krštavanje dece kod nas postoji od Avrama: zavet stupa na snagu osmog dana života deteta. Vera koja spasava jeste poverenje uprkos zdravom razumu. Ljudi veruju Bogu uprkos nauci, nacionalnoj kulturi i društvu. Potpuno poverenje u Boga bez obzira na sve jeste upravo put pravednosti za čoveka. Osobenost Zaveta koji se pojavio jeste istorija potpunog, apsolutnog poverenja u Boga.

Zašto su potrebne žrtve?

Ubistvo žrtvenih životinja u Starom Zavetu je praobraz Hristove smrti. Hristos je umro za nas, a trebalo je mi da umremo. Životinje umiru umesto nas. To je slika Hrista. Nevini umire umesto krivog. Cena za život može biti samo život. Život se ne kupuje na drugi način. Prinošenjem žrtava opraštani su gresi učinjeni zbog neopreznosti. Stari Zavet je znao za jedan način oproštaja svesnih grehova – smrt samog grešnika. Zato je za ubistvo bila predviđena jedna jedina žrtva – pogubljenje ubice, ali je bivalo i izuzetaka. Bog je opraštao čoveku, na primer, caru Davidu, Manasiji i drugima. To se dešavalo zato što je Bog lično opraštao čoveku. Smrt životinja označava sporazum između Boga i ljudi. Krvave žrtve koje su postojale u Starom Zavetu podsećale su na jednu istinu: žrtvena krv će izlečiti bolesne dubine ljudskih života.

Praznik Pashe u Jerusalimu u Starom Zavetu.

Približavajući se Jerusalimu čovek bi osetio miris krvi. Prelazeći potok Kedron ugledao bi krvavu reku. Za jedan dan prinosilo se na žrtvu 225.000 ovaca. Ogromna porta Solomonovog hrama (100 h 100 m) bila je do članaka preplavljena krvlju. Čuli su se zvuci koji su se razlegali čak do Hevrona: na stepenicama Hrama stajalo je 3.000 pojaca koji su pevali na jedan glas, njihovo pojanje je praćeno sviranjem 30 harfi i 150 ogromnih truba, čulo se na desetine velikih instrumenata – kimvala. Ogromnom kutlačom sveštenik je sipao tamjan za kađenje na žrtvenik, oblaci dima su se nadvijali nad Jerusalimom. Pojanje, gomile ljudi koji igraju od radosti unaokolo. Leviti sekirama kasape meso, na stotine sveštenika kolju bikove. Nedaleko se bikovi u potpunosti spaljuju na žrtveniku (8 h 8 metara), pri čemu se oseća vatra, na njoj gori čitavo drveće. Ali to je samo senka budućnosti. Istina (pravoslavni hram) je bacala takvu senku.

Glavna misao starozvetnog čovečanstva jeste umeće čoveka da žrtvuje um, volju i osećanja – život za život. Čovekove dubine mogu biti isceljene samo žrtvom. Sećanje o nužnosti žrtve sačuvalo se i kod paganskih naroda. Pogledajte muslimane – oni kolju ovnove, premda ne znaju zbog čega.

Različiti oblici žrtve su različiti aspekti Hristove žrtve: za greh – iskupljenje, za milost – blagodarenje.

Sudbina naroda je u rukama naroda.

Bog obećava Avramu zemlju, ali je ne daje. Sila zemlje je slika Neba, Bog je pokazao da je obećana zemlja simvol budućeg Nebeskog Carstva. Bog takođe kaže da postoji izesna čaša bezakonja za svaki narod. Ovu čašu ispunjavaju zla dela naroda. Postoji kolektivna odgovornost ljudi. Postoje narodne tradicije, i ako narod ne živi u Bogu, tradicija postaje sve gora i gora. Dolazi do degradacije ljudi, koji su odvojeni od Boga, zlo razjeda njihovu dušu. Bog kaže: „A oni će se u četvrtom kolenu vratiti ovamo; jer gresima amorejskim još nije kraj“ (1 Mojs. 15, 16), odnosno, sudbina naroda je u rukama naroda i u rukama Božijim – kao posledica toga. Bog gleda na bezakonja i briše narode s lica zemlje ili je milostiv prema njima.

Zavet obrezanja.

Od Mene evo zavet Moj s tobom“ (1 Mojs. 17, 4). Bog je izvor zaveta. Mi se ne plašimo da će neko spaliti sve Biblije, zato što naš zavet nije u Bibliji, već u Bogu. Cela Crkva počiva na ličnom sporazumu. Krštenje je lični sporazum, stupanje u lični kontakt, Pričešće je lični kontakt, bez ovog kontakta ništa ne funkcioniše. „I reče Bog Avramu: Ti pak drži zavet Moj, ti i seme tvoje nakon tebe od kolena do kolena. A ovo je zavet Moj između Mene i vas i semena tvog nakon tebe koji ćete držati: da se obrezuju između vas sve muškinje. A obrezivaćete okrajak tela svog, da bude znak zaveta između mene i vas. Svako muško dete kad mu bude osam dana da se obrezuje od kolena do kolena, rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od semena tvog. Da se obrezuje koje se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako će biti zavet Moj na telu vašem zavet večan. A neobrezano muško, kome se ne obreže okrajak tela njegovog, da se istrebi iz naroda svog, jer pokvari zavet moj“ (1 Mojs. 17, 9-14).

Jedna od najvećih zakletvi u Starom Zavetu je bila zakletva semenom Avrama, zakletva budućim Spasiteljem. Obrezanje je označavalo obuzdavanje pohote, i to je bio znak obrezanja greha. Osmi dan je znak budućeg veka. Obrezanje je podvuklo crtu između naroda u nastanku (Jevreja) i drugih naroda. Bog se bavi selekcijom, On uzima jednog čoveka (koji Mu je ugodio) i počinje selekciju svetosti. U Izrailju se odvija postepeni rast duhovnosti. Bog ne daje odmah zapovesti u svoj punoći, On postepeno obučava čovečanstvo – u onoj meri u kojoj narod to može da usvoji. Bog prvo zabranjuje idolosluženje, ubistvo, uzimanje tuđinki za žene, zatim su u Mojsijevo vreme bili zabranjeni preljuba i brakovi između rodbine, a do Hristovog vremena nestaje mnogoženstvo.

Prinošenje Isaka na žrtvu.

Bog zapoveda Avramu da prinese na žrtvu sina Isaka (1 Mojs. 22, 1-24). Zašto je to bilo potrebno?

  1. To je bilo potrebno Avramu, a ne Bogu. Bog je hteo da Avram dođe do kraja kako bi shvatio: Isak je obećano dete koje je Avram rodio sa sto godina i dete nije njegovo, Božije je.
  2. Bog je pokazao vernost u Avramu.
  3. Avramova žrtva ne samo da predstavlja praobraz Hristove žrtve (to se dešavalo na susednoj gori, Isak je sam nosio drva, na mestu gde su našli ovna za prinošenje žrtve sad se nalazi hram Groba Gospodnjeg), već pokazuje i uzročno-posledičnu vezu. Bog kao da kaže da ako čovek nije požalio svog sina radi Njega, ni On neću požaliti Svog Sina radi čoveka. Izbor Hrista je formiran izborom Njegovih predaka, na izvestan način se odvija prikupljanje dobrih dela. U čemu se za Avrama sastojao poseban užas ove žrtve? Avram je mogao da posumnja u Boga. Bog mu je obećao da će umnožiti njegove potomke, ali mu je istovremeno naredio da prinese na žrtvu sina-jedinca. Apostol Pavle piše o Avramovoj veri: Avram je verovao da Bog može da vaskrsne Isaka (Jevr. 11, 8-20).

Zašto Bog jednog prihvata, a drugog odbacuje?

„A ovo je pleme Isaka sina Avramovog: Avram rodi Isaka; a Isaku beše četrdeset godina kad se oženi Revekom, kćerju Vatuila Sirina iz Mesopotamije, sestrom Lavana Sirina. I Isak se moljaše Gospodu za ženu svoju, jer beše nerotkinja; i umoli Gospoda, te zatrudne Reveka žena njegova. Ali udarahu jedno o drugo deca u utrobi njenoj, te reče: Ako je tako, na šta sam? I otide da pita Gospoda. A Gospod joj reče: Dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda, izaći iz tebe; i jedan će narod biti jači od drugog naroda, i veći će služiti manjem. I kad dođe vreme da rodi, a to blizanci u utrobi njenoj. I prvi izađe crven, sav kao runo rutav, i nadeše mu ime Isav. A posle izađe brat mu, držeći rukom za petu Isava; i nadeše mu ime Jakov. A beše Isaku šezdeset godina, kad ih rodi Reveka“ (1 Mojs. 25, 19-26). Jakov i Isav su još u utrobi, ali Bog kaže da će jedan od njih biti veći, a drugi će biti manji. On je jednog predodredio da bude veći, a drugog da bude manji. Gospod je video njihov izbor, zato unapred odbacuje jednog i bira drugog. Spasenje je dar od Boga, čovek može biti dostojan spasenja, ali se ne može spasiti bez volje Božije.

Priča o Lavanu i Jakovu.

Zašto je Jakov prevario Lavana? Jakov je napasao Lavanova stada skoro besplatno, i anđeo Gospodnji je otkrio Jakovu kako mogu da se rađaju zdrave ovce, a kako slabe.

Jakov je želeo da uzme zaradu i iskoristio je to. Bog zapoveda da se imovina rasporedi onako kako je Njemu ugodno (1 Mojs. 30, 32-43).

Bogoborstvo Izrailja.

„I po noći usta, i uze obe žene i dve robinje i jedanaestoro dece svoje; i prebrodi brod Javok. A pošto njih uze i prevede preko potoka, preturi i ostalo što imaše. A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovek rvaše s njim do zore. I kad vide da ga ne može savladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši iz zglavka, kad se čovek rvaše s njim. Pa onda reče: Pusti me, zora je. A Jakov mu reče: Neću te pustiti dokle me ne blagosloviš. A čovek mu reče: Kako ti je ime. A on odgovori: Jakov. Tada mu reče: Odsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odoleo si. A Jakov zapita i reče: Kaži mi kako je Tebi ime. A On reče: Što pitaš kako Mi je ime? I blagoslovi ga onde. I Jakov nadede ime onom mestu Fanuil; jer, veli, Boga videh licem k licu, i duša se moja izbavi. I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno svoje. Zato sinovi Izrailjevi ne jedu krajeve od mišića na zglavku u stegnu do današnjeg dana, što se Jakovu povrediše krajevi od mišića na zglavku u stegnu“ (1 Mojs. 32, 22-23).

Bogoborstvo Izrailja je borba za bogopoznanje, zato Jakov zahteva da mu se otkrije ime Boga. Jakov se bori s Bogom u tami i počinje da shvata da se s njim bori Najjači. Najjači ne može da pobedi Jakova: ovde se radi o slobodi volje. Bog Se potpuno otkriva Jakovu, s druge strane, On pokazuje Svoju moć i to da Mu je ugodna želja da se spozna Njegova volja, uključujući i borbu s njim. Ime Izrailj ima dva smisla – bogoborac i bogovidac. Izrailj može biti onaj koji vidi Boga, koji se bori zajedno s Bogom, a može biti i onaj ko se bori protiv Boga. U sudbini Izrailja se to i dešava, savremeni Izrailj je bogoborac koji se bori protiv Boga, a trebalo bi da se bori zajedno s Bogom.

Grehovi.

Biblija je poštena i nikad ne ukrašava svoje junake, zato se u Bibliji sreću mesta koja govore o grehovima. Biblija govori o onome što je zaista bilo. Bog pokazuje da deluje čak i kroz grešnike, Njegova volja nastavlja da deluje bez obzira na sve. I Bog zlo ljudi okreće na dobro. Braća su prodala Josifa u Egipat, a on je postao egipatski vezir i nije spasio samo Egipat, već i Izrailjce od gladi. Car David je zgrešio kad je učinio preljubu s Virsavijom i kad je poslao njenog muža u smrt. Ali je zanimljivo sledeće: U Knjizi carstva prorok je predskazao da će se Davidu roditi sin koji će sagraditi Hram (Solomon). Sva sveštena istorija ukazuje na to kako Gospod upravlja svetom – On koristi i greh i dobro. Greh okreće na dobro, a zlo preseca.

Zašto Se Bog otkriva paganinu faraonu?

Carevo srce je u ruci Božijoj. Gospod upravlja svim vladarima naroda. Čovek koji je postavljen na takvo mesto, čak i ako je nečastiv, paganin, koji ne zna Boga, svejedno je otkriven Bogu, zato što Gospod preko njega upravlja svetom.

Izbranje Mojsija.

Zašto je Bog izabrao Mojsija, pa on je ubio Egipćanina? Biblija ne osuđuje Mojsija zbog ubistva Egipćanina. Moramo naučiti da razumemo Bibliju na biblijski način. Bog često poziva čoveka za proroka ne kao nagradu zbog nečega, već onda kad on može da primi Božiji priziv. Takva je volja Boga – On tako hoće.

Zašto se Mojsije prepirao s Bogom? Zato što se čovekova slobodna volja čuva pred licem Boga. I Mojsije se prepirao s Bogom, i Jeremija. U četvrtoj glavi Knjige Ishoda ima mnogo momenata koje treba precizirati: „I otide Mojsije, i vrati se k Jotoru tastu svom, i reče mu: Pusti me da idem, da se vratim k braći svojoj u Misiru, da vidim jesu li još u životu. I reče Jotor Mojsiju: Idi s mirom. I reče Gospod Mojsiju u zemlji madijanskoj: Idi, vrati se u Misir, jer su pomrli svi koji su tražili dušu tvoju. I uze Mojsije ženu svoju i sinove svoje, i posadi ih na magarca, i pođe natrag u zemlju misirsku. I uze Mojsije štap Božiji u ruku svoju. I reče Gospod Mojsiju: Kad otideš i vratiš se u Misir, gledaj da učiniš pred faraonom sva čudesa koja ti metnuh u ruku: a Ja ću učiniti da mu otvrdne srce i ne pusti narod. A ti ćeš reći faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin Moj, prvenac Moj. I kazah ti: Pusti sina mog da mi posluži. A ti ga ne hte pustiti; evo ja ću ubiti sina tvog, prvenca tvog. I kad beše na putu u gostionici, dođe k njemu Gospod i htede da ga ubije. A Sefora uze oštar nož, i obreza sina svog, i okrajak baci k nogama njegovim govoreći: Ti si mi krvav zaručnik. Tada ga ostavi Gospod; a ona radi obrezanja reče: Krvav zaručnik“ (2 Mojs. 4, 18-26).

Zašto je Bog hteo da ubije Mojsija? Zato što je Mojsije prekršio zavet, premda ga je Bog prizvao. Prekršio je Zavet, zato što je poslušao Seforu, a ona je insistirala na tome da ne obreže sina, da sačeka neko vreme. Zbog toga je Gospod hteo da ubije čak i Svog proroka (evo šta se dešava s onima koji oklevaju sa krštenjem svoje dece).

Zašto se Izrailj naziva sinom? Radi se o predskazivanju budućnosti, usinovljenje je postojalo u Starom Zavetu, ali se usvajao ceo narod. Bog je učinio Izrailj narodom Svoje dece, zato kaže da je Izrailj Njegov prvenac, a zatim slede drugi narodi.

Zašto je Bog učinio da otvrdne srce faraona? Božije dejstvo pojčava u čoveku njegove unutrašnje sklonosti. Otvrdnjavanje faraonovog srca je značilo  da je Bog otkrio njegovo tvrdo srce, dubinu njegovog srca. Zato hrišćani ne treba da obraćaju pažnju na to ako zbog njihovih reči ljudi postaju još veći bogoborci: Bog čini da njihovo srce otvrdne, otkriva ono što se nalazi u dubini srca. U desetoj glavi Knjige Ishoda se objašnjava: „Jer ću sada pustiti sva zla Svoja na srce tvoje i na sluge tvoje i na narod tvoj, da znaš da niko nije kao Ja na celoj zemlji. Jer sada kad pružih ruku Svoju, mogah i tebe i narod tvoj udariti pomorom, pa te ne bi više bilo na zemlji. Ali te ostavih da pokažem na tebi silu Svoju, i da se pripoveda ime Moje po svoj zemlji. I ti se još podižeš na Moj narod, i nećeš da ga pustiš? Evo, sutra ću u ovo doba pustiti grad vrlo velik, kakvog nije bilo u Misiru otkako je postao pa do sada“ (2 Mojs. 9, 14-18).

Tradicionalna hronologija ishoda koja je utvrđena u XIX veku protivreči biblijskoj hronologiji. Po tradicionalnoj hronologiji ishod se desio za vreme Ramzesa II ili u vreme Merenptaha, što je datirano XIII vekom pre Hristovog Rođenja. Po Bibliji, ishod Jevreja iz Egipta se desio u XVI veku pre Hristovog Rođenja. Kraj srednjeg carstva u Egiptu obeležila je strašna katastrofa koja je opisana na „papirusu Ipuvera“ Lajdenskog rukopisa (sačuvana je kopija iz VI veka pre Hristovog Rođenja): reka se pretvorila u bujice krvi, opisuju se biblijske egipatske kazne. Zato, kad neko govori o protivrečnosti između Biblije i istorije radi se zapravo o protivrečnosti između lažne hronologije i Biblije. Faraon Mernefta je poginuo u viru pojurivši za Jevrejima.

Mesto na kojem su Jevreji prešli Crveno more.

U rejonu Sueckog kanala nije moguće preći more, zato što su na njegovom dnu udubljenja i stene. More Jam-Suf (jevr. „More trske“) koje se pominje u Pismu nije Crveno more. Najverovatnije se prelazak dogodio u okolini Sredozemnog mora. Mnogi narodi su sačuvali sećanje na ogromne talase visine od oko šest kilometara i nesreću koja potiče iz vremena ishoda Jevreja iz Egipta.

Egipatske kazne.

Zašto su kazne zadesile sve Egipćane? Egipćani su odgovarali za to što su ubijali jevrejsku decu (topili su jevrejske dečake u vodi). Što čovek poseje, to će i požnjeti. Zašto je bilo deset kazni? Ove kazne su jedna za drugom padale na sve egipatske bogove (životinje, sunce i dr.).

Zašto je spasavalo jagnje prineto na žrtvu?

Jagnje je predstavljalo simvol Isusa Hrista, krv jagnjeta je označavala spasenje.

Zašto je ljudima bio dat starozavetni zakon?

Zbog dijagnostike. Da bi pokazao u kakvom duhovnom stanju se nalaze. Zbog toga su date sve zapovesti. Zapovesti je trebalo ispunjavati i Bog je pokazivao da bez Njega ljudi ne mogu da ispune ove zapovesti. Zapovesti Starog Zaveta su bile lakše od jevanđeljskih. Dok su starozavetne zapovesti zahtevale samo promenu spoljašnjeg čoveka, novozavetne zahtevaju promenu unutrašnjeg čoveka.

Zašto je Bog dozvolio smrtnu kaznu, a pritom je dao zapovest „ne ubij“?

Ubistvo i pogubljenje su principijelno različite stvari. Ubistvo je prestup, zločin, a kazna za njega je pogubljenje.

Šta označava skinija (šator)?

Skinija je slika Hristovog Tela. U skiniji je delovao Sin Božiji, On je stajao u stubu od oblaka. Sveti Grigorije Niski u delu „O životu Mojsija Zakonodavca“ detaljno opisuje simvoliku skinije. Sam sveti deo skinije – kovčeg zaveta (mesto iznad poklopca, odakle se javljao glas Boga i gde je On razgovarao s Mojsijem), zavese su anđeoske sile (anđeli su bili izvezeni). Kovčeg je označavao ceo svet kojim Bog upravlja. Glavni zadatak je bilo čićšenje ljudskih grehova kropljenjem poklopca kovčega krvlju. A poklopac kovčega je bio simvol Hrista Spasitelja. Sve svete posude u skiniji su praobraz Hrista. Sedmosvećnjak je simvol darova Svetog Duha. Skinija je praobraz Neba, kao i naš hram.

Ritualna nečistoća.

U oblike ritualne nečistoće spadaju: 1) menstruacija kod žena; 2) vreme posle porođaja kod žena; 3) posle intimne bliskosti; 4) u slučaju polucije; 5) posle gube i drugih bolesti; 6) pojava buđi na kući.

Svi ovi oblici nečistote su povezani sa smrću, a smrt je direktna posledica greha. Prvorodni greh se prenosi preko intimne bliskosti. Mesečni ciklus kod žene i polucija kod muškarca predstavljaju neostvareni život.

Značenje praznika.

  1. Subota je dan odmora i blagodarenja Bogu za tvorevinu.
  2. Pasha je praznik u čast izbavljenja od egipatskog ropstva, praobraz Hristovog vaskrsenja kao izbavljenja od smrti.
  3. Presni hlebovi su znak čistote života.
  4. Praznik prvih plodova predstavlja podsećanje na buduće vaskrsenje mrtvih (drugog dana Pashe).
  5. Praznik Pedesetnice predstavlja darovanje zakona i kraj žetve, praobraz budućeg silaska Svetog Duha.
  6. Praznik senica – nema direktnu paralelu, označava buduće Carstvo Božije kad će ljudi živeti u obnovljenim telima.
  7. Praznik truba je građanska Nova godina (trubili su u trube i sećali se Suda Božijeg).
  8. Jom Kipur je dan očišćenja, jedan dan godišnje Jevreji su postili, ništa nisu jeli. Jedini put u toku godine sveštenik je ulazio u Svetinju na svetinjama i slao je u pustinju žrtvenog jarca. Ovaj dan simvolizuje žrtvu Isusa Hrista (Krstovdan).

Zabrana određene vrste hrane.

To je znak odvajanja jevrejskog naroda od drugih naroda. Ovo sredstvo je dato kako narod Božiji ne bi stupao u prijateljske odnose s paganima: da ne bi bilo prijateljstva nisu smeli zajedno da jedu. Primer zabranjenih životinja: svinja (čovek ne sme biti proždrljiv kao svinja), vuk (ne sme biti pohlepan kao vuk), kamila (ne sme biti zlopamtilo kao kamila). O tome detaljno piše sveti Kiril Aleksandrijski u knjizi „Glafira ili umesna objašnjenja izabranih mesta iz knjige Postanja (Ishod)“.

Zašto je Bog zapovedio Jevrejima da potpuno istrebe Hananejce?

„Kad uđeš u zemlju koju ti Gospod Bog tvoj daje, ne uči se činiti gadna dela onih naroda. Neka se ne nađe u tebe koji bi vodio sina svog ili kćer svoju kroz oganj, ni vračar, ni koji gata po zvezdama, ni koji gata po pticama, ni uročnik, ni bajač, ni koji se dogovara sa zlim duhovima, ni opsenar ni koji pita mrtve. Jer je gad pred Gospodom ko god tako čini, i za takve gadove tera te narode Gospod Bog tvoj ispred tebe. Drži se sasvim Gospoda Boga svog. Jer ti narodi koje ćeš naslediti, slušaju gatare i vračare; a tebi to ne dopušta Gospod Bog tvoj“ (5 Mojs. 18, 9-14). „Kad ih Gospod Bog tvoj otera ispred tebe, nemoj da kažeš u srcu svom: Za pravdu moju uvede me Gospod u ovu zemlju da je nasledim; jer Gospod tera one narode ispred tebe za nevaljalstvo njihovo! Ne ideš za pravdu svoju, ni za čistotu srca svog da naslediš tu zemlju; nego za nevaljalstvo tih naroda Gospod Bog tvoj otera ih ispred tebe, i da održi reč za koju se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu“ (5 Mojs. 9, 4-5). Bog je zapovedio Izrailju da učini isto što je Sam obično činio kroz poplave, potop, oganj i dr. Mera bezakonja se navršila i kazna mora doći.

U sledećem odlomku je greška u prevodu: „A narod koji beše u njemu izvede i metnu ih pod pile i pod brane gvozdene i pod sekire gvozdene, i sagna ih u peći gde se opeke peku. I tako učini svim gradovima sinova Amonovih. Potom se vrati David sa svim narodom u Jerusalim“ (2 Sud. 12, 31). Nije ih stavio pod sekire gvozdene, već uz sekire gvozdene, nije ih bacio u peći gde se opeke peku, nego uz peći gde se opeke peku.

 

Pitanja i odgovori na temu predavanja

Koji dokazi za to da je Isusa poslao Bog Starog Zaveta postoje u Svetom Pismu?

U Novom Zavetu ima 276 mesta na kojima se poziva na Stari Zavet. Bog je u Starom Zavetu predskazivao dolazak Sina Božijeg. Sam Gospod je govorio: „Ne mislite da ću vas Ja tužiti Ocu; ima koji vas optužuje, Mojsije, u koga se vi uzdate. Jer da verovaste Mojsiju, verovali biste i Meni; jer on pisa o Meni“ (Jn. 5, 45-46).

Zašto pravoslavni hrišćani ne smeju da se mole zajedno s Judejcima?

Judejci hule Sina Božijeg. Zbog toga ih je Bog napustio, i kako je pisao svetitelj Jovan Zlatousti, sinagoge su sad omiljeno obitavalište demona, Bog s prezirom odbacuje molitve Jevreja. Judejci koji su odbacili Isusa Hrista – Mesiju Koji je obećan u Starom Zavetu, krivi su pred Bogom Ocem i Duhom Svetim, zato se ni njihove molitve ne prihvataju, ni njihova poklonjenja ne donose nikakvu korist.

 

 

Zašto su potrebne žrtve?

 

Ubijanje žrtvenih životinja u Starom Zavetu je praobraz Hristove smrti. Trebalo je mi da umremo, ali je Hristos dao Svoj život umesto nas. Životinje umiru umesto nas. To je praobraz Hrista. Nevini umire umesto krivca. Cena za život može biti samo život, život se ne može kupiti na drugi način.

 

 

Od koga zavisi sudbina naroda?

 

Sudbina naroda je u rukama naroda. Bog kaže da postoji izvesna čaša bezakonja za svaki narod. Ovu čašu pune zla dela naroda. Postoji kolektivna odgovornost ljudi. Postoji narodna tradicija i ako narod ne živi u Bogu tradicija postaje sve gora i gora. Dolazi do degradacije ljudi koji su odvojeni od Boga, zlo razjeda njihovu dušu. Bog kaže: „A oni će se u četvrtom kolenu vratiti ovamo; jer gresima amorejskim još nije kraj“ (1 Mojs. 15, 16)

 

 

Zašto je bio potreban zavet obrezanja?

 

Obrezanje je pretpostavljalo odvajanje Jevreja od neznabožaca, odnosno onih ljudi koji su stupili u Zavet s Bogom i onih koji nisu stupili. „Od Mene evo zavet Moj s tobom“ (1 Mojs. 17, 4). Bog je izvor zaveta. „I reče Bog Avramu: Ti pak drži zavet Moj, ti i seme tvoje nakon tebe od kolena do kolena. A ovo je zavet Moj između Mene i vas i semena tvog nakon tebe koji ćete držati: da se obrezuju između vas sve muškinje. A obrezivaćete okrajak tela svog, da bude znak zaveta između mene i vas“ (1 Mojs. 17, 9-11).

 

 

Zašto se Mojsije prepirao s Bogom?

Zato što se slobodna volja čoveka čuva pred licem Boga. I Mojsije se prepirao s Bogom, i Jeremija.

Zašto se Izrailj u Svetom Pismu naziva sinom (2 Mojs. 4, 18-26)?

Radi se o ukazivanju na budućnost. U Starom Zavetu je postojalo usinovljenje, ali se usvajao ceo narod. Bog je učinio Izrailj narodom Svoje dece, zato i kaže da je Izrailj prvenac Njegov, a zatim slede drugi narodi.

Zašto su egipatske kazne zadesile sve Egipćane?

Egipćani su odgovarali za to što su ubijali jevrejsku decu (topili su jevrejske dečake u vodi). Što čovek poseje, to će i požnjeti.

Zašto je bilo deset kazni?

Ove kazne su jedna za drugom padale na sve egipatske bogove (životinje, sunce i dr.).

Zašto je Bog naredio Jevrejima da potpuno istrebe Hananejce?

Bog je zapovedio Izrailju da učini isto što je Sam obično činio posredstvom poplave, potopa, ognja i dr. Mera bezakonja se navršila i kazna je morala doći.