NASLOVNA » DOGMATSKO BOGOSLOVLJE ZA MISIONARE » Predavanje devetnaesto. Tajna Krštenja

Predavanje devetnaesto. Tajna Krštenja

Kome možemo da govorimo o tajnama, a kome ne? Šta je tajna? Zašto je u tajnama potrebno materijalno posredovanje? Broj tajni. Krštenje – ključni tekstovi iz Novog Zaveta. Oblici Krštenja. Ustanovljenje Tajne Krštenja. Krštenje spasava čoveka. Krštenje sjedinjuje sa Hristovom smrću. Krštenju mora prethoditi pokajanje. Krštenje je neophodno onima koji su dobili darove Svetog Duha. Krštenje je obrezanje. Krštenje je neponovljivo. O drugom Krštenju. Prilikom Krštenja potrebno je pogružavanje u vodu. Krštenje treba da bude povezano s ispovedanjem Svetog Duha. Uslovi za Krštenje. Čin Tajne Krštenja.

Kome možemo da govorimo o tajnama, a kome ne?

Naša misija se često gradi na lažnim načelima: neki počinju da govore o tajnama onim ljudima za koje nije jasno u koga veruju. „Ne dajte svetinje psima; niti bacajte bisera svojih pred svinje, da ih ne pogaze nogama svojim, i okrenuvši se ne rastrgnu vas“ (Mt. 7, 6). Ako čovek nema veru u Trijedinog Boga, ako je bezbožnik ili musliman, njemu se ne sme govoriti o tajnama (osim o Tajni Krštenja). To možemo da učinimo samo u slučaju da je, na primer, musliman, već čuo nešto o Evharistiji. U tom slučaju treba da mu objasnimo suštinu Tajne, jer postoji mišljenje da hrišćani piju krv dece i sl. U principu, ljudima koji ne veruju u Trijedinog Boga i Bogoovaploćenje ne sme se govoriti o Tajnama.

Kome se ne sme govoriti o tajnama?

Jevrejima. Muslimanima. Ateistima. Jehovinim svedocima.

Kome se može govoriti o tajnama?

Onima koji veruju u Trijedinog Boga. Onima koji veruju u Bogoovaploćenje. Onima koji veruju u bogonadahnutost Svetog Pisma.

Pred nama je prilično ograničen broj ljudi kojima je dostupan razgovor o tajnama. Govoriti o Pričešću onima koji Bibliju smatraju zbornikom izmišljotina znači izlagati ovu Tajnu podsmehu. Snosimo vrlo veliku odgovornost za to šta i kome pričamo. Nije slučajno što su u ranoj Crkvi Tajni Evharistije mogli da prisustvuju samo verni, odnosno kršteni.

Pre Krštenja čovek treba da čuje pet beseda oglašavanja: o Bogu, o stvaranju sveta, o Iskupljenju, o Crkvi (tajnama), o dobru i zlu.

U besedi o Crkvi se govori o tome koje tajne postoje, pritom se razmatra njihov opšti značaj bez detaljne analize. Detaljno se analizira čin samo jedne tajne – Krštenja. Onima koji su već primili Krštenje treba reći nešto o činoposledovanju Svete liturgije. To je disciplina arkana, disciplina tajne, koja je nastala još u II-III v. posle Hristovog Rođenja. Ona pretpostavlja skrivanje izvesnih doktrina od nepripremljenog čoveka. Pritom ova disciplina važi i u pogledu drugih dogmi. Na primer, o dogmi o Svetoj Trojici se ne sme govoriti onome ko ne veruje u Jednog Boga, zato što će on to doživeti kao priču o tri boga.

Šta je tajna?

Reč „tajna“ se s grčkog prevodi kao „misterija“. Ona ima nekoliko značenja: „Tajna je Gospodnja u onih koji Ga se boje, i zavet Svoj javlja im“ (Ps. 25, 14). Ovde vidimo direktnu vezu između tajne Gospoda i tajne Zaveta između Boga i ljudi. Tajnom Boga se naziva tajna delovanja u ovom svetu, kad Bog pokazuje Svoju moć u ovoj Vaseljeni. Zato Pravoslavna Crkva priznaje samo jednu tajnu – Bogoovaploćenje: „I zaista velika je tajna pobožnosti: Bog Se javi u telu, opravda Se u Duhu, pokaza Se anđelima, propovedi Se neznabošcima, verova Se u svetu, vaznese Se u slavi“ (1 Tim. 3, 16).

Tajna se ne može shvatiti do kraja, čoveku preostaje da ćuti u sveštenom strahu i da prima silu Božiju. Mi ne znamo zašto se treba krstiti u vodi, zašto treba stavljati bakarne krune na venčanju – to je tajna, Bog je tako hteo. Tajna je dejstvo Božije i zato ona ne zavisi od grehovnosti ili bezgrešnosti onih koji je obavljaju. „I ja Ga ne znadoh, ali Onaj Koji me posla da krštavam vodom On mi reče: Na Koga vidiš da silazi Duh i ostaje na Njemu to je Onaj Koji krštava Duhom Svetim“ (Jn. 1, 33). Hristos krštava Duhom Svetim. Gospod Sam obavlja sve Tajne.

Zašto je potrebno materijalno posredovanje u tajnama?

Znamo za slučajeve kad Gospod prima Krštenje bez vode, ali je to izuzetak, jer je Gospod rekao: „…ko se ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije“ (Jn. 3, 5). Čoveku je potrebno i osvećenje duha, i osvećenje tela. Upravo zato nam se tajna daje posredstvom materije. Ako pogledamo Bibliju videćemo da je Bog uvek koristio materiju za posredovanje. Zar Bog nije mogao da spasi Noja bez kovčega? Naravno da je mogao, ali Mu je bilo ugodno da Noje sagradi kovčeg i da se ljudi spase u njemu. Zar Bog nije mogao da podeli Crveno more bez udarca Mojsijevog žezla? Naravno da je mogao, ali je Bog upotrebio Mojsijev žezal.

Gospod je i u Novom Zavetu isceljivao dodirom ili pljuvačkom, ili blatom. Koji je smisao toga? Bog koristi neživu materiju, ona ne može da Mu pruži otpor. Kad bi Bog za naše Tajne koristio samo čovekovu volju, ne bismo imali nikakvu garanciju za spasenje. Naša volja se stalno menja – čas je dobra, čas je loša. A voda je, na primer, uvek pokorna volji Boga. Upravo zato je Bog uvek koristio neživu materiju za predavanje čiste Božije sile.

Broj tajni.

Glavnih tajni ima sedam. Treba podsetiti na to da se tek od XV veka u Pravoslavnoj Crkvi smatra da ima sedam tajni. U ranoj crkvi su rečima „tajna“ ili „sveštenodejstvo“ bile opisivane i tajne koje su sada poznate, i druge tajne. Pritom na Istoku brak nije bio uvršten u tajnu do VII veka, premda je ovde učestvovanje Boga neosporno (to se dobro vidi na osnovu starozavetnog perioda).

Kod Teodora Studita (IX vek) u red tajni su ulazili: Krštenje, Miropomazanje, Evharistija, monaštvo, osvećenje Prestola i pogrebenje. U ranoj Crkvi tajnom se smatralo i Sveštenstvo. Od XV veka (vremena Simeona Solunskog) u tajne spadaju one koje su nam danas poznate: Krštenje, Miropomazanje, Pričešće, Pokajanje, Jeleosvećenje, Brak i Sveštenstvo.

Po tradicionalnom dogmatskom bogoslovlju tajne se razlikuju od sveštenih obreda po bogoustanovljenosti.

Krštenje: ključni tekstovi iz Novog Zaveta.

„Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije“ (Jn. 3, 5). Postoji direktna veza između Krštenja i vere. Koren Krštenja je Božanska ljubav Oca, Sina i Svetoga Duha i raspeće Gospoda. Krštenje je novo rođenje od Boga kad čovek stiče mogućnost da vidi Carstvo Božije. Voda omiva telo, a duh omiva dušu, ali je Krštenje jedno, u vodi, koje obavlja Sveti Duh. „Što je rođeno od tela, telo je; a što je rođeno od Duha, duh je“ (Jn. 3, 6). Na osnovu ovih reči se vidi da čovek postaje bogoliko biće koje se pokorava Svetom Duhu. Čoveku se u krštenju daju nova duhovna čula (vid, sluh, itd.).

Oblici krštenja.

Poznato nam je osam oblika krštenja:

Svetski potop. Kad je kršten ceo svet voda je sprala sve zlo.

Krštenje Jevreja za vreme Mojsija u oblaku i u moru.

Ritualno jevrejsko pranje.

Jovanovo krštenje, pokajanje.

Hristovo Krštenje. Tajna Krštenja.

Krštenje krvlju mučenika.

Krštenje suzama, pokajanje.

Krštenje ognjem. Pogružavanje u večni oganj. U ognjenom jezeru će biti kršteni svi bez izuzetka, osim onih koji su kršteni vodom.

Ustanovljenje Tajne Krštenja.

Tajna Krštenja je ustanovljena smrću i Vaskrsenjem Gospoda. „Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetog Duha“ (Mt. 28, 19). Na osnovu ove zapovesti je rođen naš Simvol vere. Krsti Sam Gospod kroz sveštenika. Krštenje je „u vodi rečju“ (Ef. 5, 26).

Krštenje spasava čoveka.

U poslanici Titu Gospod kaže da nas spasava „banjom novoga rođenja“: „Ne za dela pravedna koja mi učinismo, nego po Svojoj milosti spase nas banjom novoga rođenja i obnovljenja Duhom Svetim“ (Tit. 3, 5). Ovaj tekst govori o spasonosnoj ulozi Krštenja. O istom govori i sledeći tekst: „Tako i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje telesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savesti vaskrsenjem Isusa Hrista“ (1 Petr. 3, 21). U ovom tekstu se kaže da je krštenje poput kovčega za vreme svetskog potopa. Kao što se niko nije spasio van kovčega, tako ni od vatrenog krštenja ne može da se spasi niko ko se nije pogruzio u vodu Krštenja.

Zato je i rečeno: „Koji poveruje i krsti se biće spasen, a koji ne veruje biće osuđen“ (Mk. 16, 16).

Krštenje sjedinjuje sa Hristovom smrću.

Ili zar ne znate da svi koji se krstismo u Hrista Isusa, u smrt Njegovu se krstismo? Tako se s Njim pogrebosmo kroz krštenje u smrt, da bi, kao što Hristos ustade iz mrtvih slavom Očevom, tako i mi hodili u novom životu. Jer ako postadosmo sjedinjeni sa oblikom smrti Njegove, onda ćemo i sa vaskrsenjem, znajući ovo, da se stari naš čovek razape sa Njime, da bi se uništilo telo grehovno, da više ne robujemo grehu. Jer ko umre oslobodi se od greha. Ako li umresmo sa Hristom, verujemo da ćemo i živeti sa Njime, znajući da Hristos ustavši iz mrtvih, više ne umire; smrt više ne vlada Njime. Jer što je umro, grehu je umro jednom za svagda; a što živi, Bogu živi. Tako i vi smatrajte sebe da ste mrtvi grehu, a živi Bogu u Hristu Isusu, Gospodu našem“ (Rim. 6, 3-11). Oni koji su se krstili u Hrista krstili su se u Njegovu smrt. Gospod je bio u grobu tri dana i trikratno pogružavanje u vodu prilikom Krštenja ne samo da simvolizuje Oca, Sina i Svetog Duha, već i pogružavanje u tri dana telesne smrti sa Hristom. Telo greha je skup međusobno povezanih grehova. Od pada Adama i Eve u greh svaki čovek se rađa kao da je pod ugovorom sa satanom, a Krštenje raskida ovaj ugovor i isteruje đavola iz čovekovog srca.

Krštenju mora prethoditi pokajanje.

„A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grehova; i primićete dar Svetoga Duha. Jer obećanje je za vas i za decu vašu i za sve daljnje koje će dozvati Gospod Bog naš“ (Dap. 2, 38-39). Pre krštenja je neophodno pokajanje. Obećanje je ispunjenje Mihejevog proročanstva o tome da će Gospod uzeti sve naše grehove i baciti ih u more. Ispunjava se obećanje koje je dato preko proroka Jezekilja: „i pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti, Ja ću vas očistiti od svih nečistota vaših“ (Jez. 36, 25). Ispunjava se proročanstvo proroka Zaharije o izvoru žive vode koja teče iz Jerusalima. Ispunjava se proročanstvo – „izliću od Duha Mojega na svako telo“ (Dap. 2, 17).

Krštenje je potrebno čak i onima koji su dobili darove Svetog Duha.

Zar može ko zabraniti vodu da se ne krste ovi koji primiše Duha Svetoga?“ (Dap. 10, 47). Dar Svetog Duha je prethodio Krštenju. „I sada šta oklevaš? Ustani i krsti se, i speri grehe svoje, prizvavši ime Gospodnje“ (Dap. 22, 16). Krštenje omiva od grehova.

Krštenje je obrezanje.

U Njemu vi i obrezani biste obrezanjem nerukotvorenim, odbacivanjem tela grehovnosti obrezanjem Hristovim, pošto se s Njim pogreboste krštenjem, u Njemu ste i savaskrsli kroz veru u moć Boga koji Ga vaskrse iz mrtvih. I vas koji ste bili mrtvi u gresima i u neobrezanju tela vašega, oživi vas sa Njim, oprostivši nam sve grehe; izbrisa obveznicu koja nas svojim propisima optuživaše i beše protiv nas, i ukloni je prikovavši je na krst“ (Kol. 2, 11-14).

Krštenje je neponovljivo.

Jedan Gospod, jedna vera, jedno krštenje“ (Efes. 4, 5).

O drugom Krštenju.

Jer ako mi grešimo hotimice posle primljenog poznanja istine, tu više nema žrtve za grehe, nego samo strašno očekivanje suda i jarost ognja koji će progutati protivnike. Kad neko prestupi zakon Mojsijev, po iskazu dva ili tri svedoka, ima da umre bez milosti. Zamislite koliko će sada težu kaznu zaslužiti onaj koji gazi Sina Božijega, i krv Zaveta kojom je osvećen za nesvetu drži, i Duha blagodati vređa?“ (Jevr. 10, 26-29).

Prilikom Krštenja je neophodno pogružavanje u vodu.

A Duh reče Filipu: Pristupi i prilepi se tim kolima. A Filip pritrčavši, ču ga gde čita proroka Isaiju, i reče: Da li razumeš to što čitaš? Kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa da se popne i sedne sa njim. A mesto iz Pisma koje čitaše beše ovo: Kao ovca na zaklanje odvede se, i kao jagnje nemo pred onim koji ga striže, tako ne otvara usta Svojih. U Njegovom poniženju ukide se sud Njegov. A rod Njegov ko će iskazati? Jer se uzima sa zemlje život Njegov. Onda uškopljenik odgovori i reče Filipu: Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za nekoga drugoga? A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od Pisma ovoga, propovedi mu jevanđelje o Isusu. Kako pak iđahu putem, dođoše na neku vodu, i reče uškopljenik: Evo vode, šta me sprečava da se krstim? A Filip mu reče: Ako veruješ od sveg srca, može. A on odgovarajući reče: Verujem da je Isus Hristos Sin Božiji. I zapovedi da stanu kola, i siđoše oba u vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga. A kad izađoše iz vode, Duh (Sveti pade na uškopljenika, a anđeo) Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vide uškopljenik, nego otide putem svojim radujući se“ (Dap. 8, 29-39).

Krštenje treba da bude povezano s ispovedanjem Svetog Duha.

Dogodi se pak, kad beše Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i dođe u Efes, i našavši neke učenike, reče im: Jeste li primili Duha Svetoga kada ste poverovali? A oni mu rekoše: Nismo ni čuli da ima Duh Sveti. A on im reče: U šta se, dakle, krstiste? A oni rekoše: U krštenje Jovanovo. A Pavle reče: Jovan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da veruju u Onoga Koji dolazi za njim, to jest u Hrista Isusa. A kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa. I kad Pavle položi ruke na njih, siđe Duh Sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu“ (Dap. 19, 1-6).

Uslovi za Krštenje.

Pokajanje – oslobođenje od vlasti đavola.

Potrebno je pogružavanje u vodu.

Prizivanje imena Oca i Sina i Svetoga Duha.

Krštenje obavljaju naslednici apostola (u okolnostima kad postoji opasnost po čovekov život, svaki hrišćanin ima pravo da obavi Krštenje).

Vera u Boga Oca.

Vera u Isusa Hrista – Sina Božijeg.

Vera u Svetog Duha.

Čin Tajne Krštenja.

Davanje imena (Otkr. 2, 17; 3, 5; 13, 8; 17, 8; 20, 12; Fil. 4, 3; Is. 62, 2). Ime označava lične odnose između Boga i čoveka. Molba da se čovek uvrsti u red spasenih.

Odricanje od satane (Efes. 2, 1-14). Oslobođenje čoveka od vlasti đavola, pretpostavlja se da se lično odričemo od saveza s đavolom.

Ispovedanje Simvola vere (Dap. 19, 1-6; 2 Tim. 1, 13; 2, 2).

Pomazivanje jelejem (uljem) – (Is. 61, 3; Ps. 44, 8).

Trikratno pogružavanje u vodu (Dap. 8, 29-39).

Stavljanje krsta (1 Kor. 1, 18; Gal. 6, 14; Mk. 8, 34). Prvi put se pominje u II veku. To je znak naše radosti i sile Božije. Znak vernosti Hristu.

Oblačenje bele odeće (Mt. 16, 5; 17, 2; Otkr. 3, 4-5; 4, 4; 6, 11; 7, 9). Bela odeća podseća na Carstvo Božije. To je znak radosti i spasenja. Vaskrsenje Gospoda. Bela odeća je nagrada mučenika. Nagrada za spasene iz svih naroda. Očišćenje Hristovom krvlju.

Onome ko se krštava daje se svetiljka (sveća) (Jov. 29, 3; Ps. 119, 105; Mt. 5, 16; 25, 1-11). To je znak da Bog posmatra čoveka. Čovek gori pred Bogom. Bog prosvećuje čovekovu tamu. Čovek je zajedničar u reči Božijoj. Svetiljka je ljudsko srce, a vatra je blagodat Božija koja se rađa dobrim delima čoveka. Svetiljka označava dobra dela.

Pitanja i odgovori na temu predavanja Kome se ne sme govoriti o tajnama? Zašto?

Jevrejima, muslimanima, bezbožnicima, ateistima, Jehovinim svedocima itd. „Ne dajte svetinje psima; niti bacajte bisera svojih pred svinje, da ih ne pogaze nogama svojim, i okrenuvši se ne rastrgnu vas“ (Mt. 7, 6).

Kome se može govoriti o tajnama?

Onome ko veruje u Trijedinog Boga. Ko veruje u Bogoovaploćenje. Ko veruje u to da je Sveto Pismo bogonadahnuto.

Šta je tajna?

Reč „tajna“ se s grčkog prevodi kao „misterija“. Ona ima nekoliko značenja: „Tajna je Gospodnja u onih koji Ga se boje, i zavet Svoj javlja im“ (Ps. 25, 14). Ovde vidimo direktnu vezu između tajne Gospoda i tajne Zaveta između Boga i ljudi. Tajnom Boga se naziva tajna delovanja u ovom svetu, kad Bog pokazuje Svoju moć u ovoj Vaseljeni. Zato Pravoslavna Crkva priznaje samo jednu tajnu – Bogoovaploćenje: „I zaista velika je tajna pobožnosti: Bog Se javi u telu, opravda Se u Duhu, pokaza Se anđelima, propovedi Se neznabošcima, verova Se u svetu, vaznese Se u slavi“ (1 Tim. 3, 16).

Koliko tajni postoji u Crkvi?

Glavnih tajni ima sedam. Krštenje. Miropomazanje. Pričešće. Pokajanje. Jeleosvećenje. Brak. Sveštenstvo.

Koje su karakteristike tajni?

Po tradicionalnom dogmatskom bogoslovlju tajne se od sveštenih obreda razlikuju po tome što su bogoustanovljene.

Gde se u Novom Zavetu govori o Krštenju i šta ono daje čoveku?

„Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije“ (Jn. 3, 5). Voda omiva telo, a duh omiva dušu, ali je Krštenje jedno, u vodi, koje obavlja Sveti Duh. „Što je rođeno od tela, telo je; a što je rođeno od Duha, duh je“ (Jn. 3, 6). Na osnovu ovih reči se vidi da čovek postaje bogoliko biće koje se pokorava Svetom Duhu. Čoveku se u krštenju daju nova duhovna čula (vid, sluh, itd.).

 Koliko oblika krštenja postoji?

Poznato nam je osam oblika krštenja. Svetski potop. Kad je kršten ceo svet voda je sprala sve zlo. Krštenje Jevreja za vreme Mojsija u oblaku i u moru. Ritualno jevrejsko pranje. Jovanovo krštenje, pokajanje. Hristovo Krštenje. Tajna Krštenja. Krštenje krvlju mučenika. Krštenje suzama, pokajanje. Krštenje ognjem. Pogružavanje u večni oganj. U ognjenom jezeru će biti kršteni svi bez izuzetka, osim onih koji su kršteni vodom.

Kad je ustanovljena Tajna Krštenja?

Tajna Krštenja je ustanovljena smrću i Vaskrsenjem Gospoda. „Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetog Duha“ (Mt. 28, 19). Na osnovu ove zapovesti je rođen naš Simvol vere. Krsti Sam Gospod kroz sveštenika. Krštenje je „u vodi rečju“ (Ef. 5, 26).

Da li Krštenje spasava čoveka?

Da, spasava. U poslanici Titu Gospod kaže da nas spasava „banjom novoga rođenja“: „Ne za dela pravedna koja mi učinismo, nego po Svojoj milosti spase nas banjom novoga rođenja i obnovljenja Duhom Svetim“ (Tit. 3, 5). Ovaj tekst govori o spasonosnoj ulozi Krštenja.

Šta treba da prethodi Krštenju?

Krštenju mora prethoditi pokajanje: „A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grehova; i primićete dar Svetoga Duha. Jer obećanje je za vas i za decu vašu i za sve daljnje koje će dozvati Gospod Bog naš“ (Dap. 2, 38-39).

Da li se jedan čovek može krstiti dva puta?

Ne. „Jedan Gospod, jedna vera, jedno krštenje“ (Efes. 4, 5).

Koji uslovi su neophodni za Krštenje?

Vera u Boga Oca. Vera u Isusa Hrista – Sina Božijeg. Vera u Svetog Duha. Potrebno je pokajanje (oslobođenje od vlasti đavola), pogružavanje u vodu, prizivanje imena Oca i Sina i Svetoga Duha. Krštenje obavljaju naslednici apostola (u okolnostima kad postoji opasnost po čovekov život svaki hrišćanin ima pravo da obavi Krštenje).