NASLOVNA » MODERNIZAM » O čudnoj i besmislenoj veri modernista u slabog Boga – Sveštenik Georgije Maksimov

O čudnoj i besmislenoj veri modernista u slabog Boga – Sveštenik Georgije Maksimov

Evo šta mi nije jasno. 33. godina. Silazak Svetog Duha, pojavljivanje Hristove Crkve. Jevanđelje se propoveda u Judeji, Rimskoj imperiji, postepeno prelazi u Afriku, Gruziju, Indiju. Dakle, 33. godina – postoji Crkva Hristova, ali o njoj realno može da čuje samo stanovnik Rimskog carstva, a šta je sa drugim narodima? Zar od 33. godine, od pojave Crkve, oni automatski idu u pakao pošto nisu bili u Kovčegu Spasenja u vreme kada je Kovčeg postojao? Zar je sve koji su bili u stanju da se spasu, Gospod okupio u tom trenutku u Rimskom carstvu? Meni se čini da takve ljude očekuje drugačiji sud…

Kao prvo, Gospod je upravo i slao Apostole u mnoštvo naroda, između ostalog, među one koji su živeli daleko van granica Rimskog carstva.

Kao drugo, šta je teško da se poveruje u to da Bog Svojim promislom privodi sve one, za čija je srca znao da su spremni da poveruju, u mesta gde će propovedati Apostoli? Odakle je uopšte nastala ta ideja da ogromna većina ljudskog roda mora da se spasi? Zar Hristos nije nazvao Crkvu malim stadom? Da, hrišćanin treba da veruje da Svemogući i Sveblagi Bog promišlja o svakom ko Ga istinski traži i privodi takvog čoveka istinskoj veri. Sve takve, do poslednjeg, On će dovesti u Crkvu, ne gubeći nikoga.

Pogledajmo, međutim, kakva se alternativa nudi ovoj veri. Oni koji postavljaju ovakvo pitanje nam predlažu da poverujemo da su, tobož, postojali ‘polinezijski pravednici Čambe-Jambe’ koje Gospod iz nekog razloga nije priveo u Svoju Crkvu.

Pitanje je: zašto? Jer On svima želi da se spasu i da dođu u poznanje istine, kako govori Apostol. Zašto im On onda nije pružio takvu mogućnost? Eto, jednog afrikanca, etiopskog evnuha, On je priveo apostolskoj propovedi i Krštenju, a nije imao snage za druge afrikance, tipa, tako nešto? Tom istom evnuhu je Apostola Filipa, Duh Sveti preneo vazduhom trenutno, kako se govori u Delima Apostolskim. Šta dakle, Duh Sveti može tako da učini samo na kratkim distancama, do nekoliko desetina kilometara, a recimo, u tu istu Polineziju da prenese – to je već za Duha Svetoga teško?

To jest, pod predlogom izmišljenih i nigde, sem u mašti, viđenih polinezijskih pravednika, nama predlažu čudnu i besmislenu veru u slabog Boga, Koji prosto nije imao snage da rasprotrani Crkvu ‘kako treba’ i zato mi sada treba da izmislimo neku drugu varijantu spasenja, bez Hrista i Njegove Crkve, da bismo nekako popravili grešku koju je Bog dopustio.

Pa da, naravno, i Njegovu Reč treba popraviti, čime se faktički i bave pristalice ove ideje. Hristos govori: ako se ko ne rodi od vode i Duha, neće ući u Carstvo Božije, a mi treba da mu kažemo: pa ne, Gospode, Ti si zaboravio na Čambu-Jambu koga smo izmislili! Kako će on, polinezijski pravednik, o kome se nisi pobrinuo da ga privedeš u Svoju Crkvu? Naravno da će on ući u Carstvo Božije, Ti jednostavno to nisi uzeo u obzir!

Ili Apostol Petar govori da osim Imena Isusa Hrista nema drugog imena kojim bismo se mogli spasiti, a mi govorimo: pa šta je sa tobom, Apostole! A na Čambu-Jambu nisi mislio? Pa on nije znao za Ime Hristovo, a po našim proračunima mora da se spasi! Tako da ćemo i tebe popraviti.

Ili Apostol Pavle piše da čovek koji se predaje jeresi, Carstvo Božije neće naslediti (Gal. 5:21-22), a mi treba da mu kažemo: ‘Ne, ne, Pavle, nisi uzeo u obzir da ne mogu svi jeretici da budu udubljeni u svoje lažno učenje, pa i uopšte, među njima ima mnogo jednostavnih i milih ljudi, tako da ćemo morati i tebe da popravimo! I tako sve ostalo. Ja iskreno ne shvatam, po čemu je ova čudna i besmislena vera u slabog Boga bolja od hrišćanske vere u Svemogućeg Boga Koji svima daje mogućnost da se krste u Njegovoj Crkvi, svima koji iskreno traže istinu?

A ako je u nekom vremenskom periodu broj takvih tragalaca mali – onda to nije Božija krivica, već posledica izbora koji su ljudi napravili u svom srcu – da traže istinu ili da traže ono što im odgovara.

Šta odgovoriti ljudima koji govore da se tobož ne sme učiti o tome da van Crkve nema spasenja, jer to znači da mi sudimo umesto Boga?

Pristalice lažnog učenja o spasenju van Crkve prebacuju sa bolesne na zdravu glavu. Zapravo ljudi koji govore da van Crkve nema spasenja ne odlučuju ništa za Boga, već samo ponavljaju ono što je Bog VEĆ odlučio i što je u Svom Otkrivenju VEĆ saopštio. I upravo ljudi koji spore sa bogootkrivenom istinom, odlučuju umesto Boga, popravljaju Boga, a ponekada i direktno govore da je On, tobož, slagao iz pedagoških ciljeva, tako, jednostavno da bi uplašio je govorio o kazni, a zapravo će sve pomilovati.

Poražavajuće – rečima da ‘nećemo odlučivati umesto Boga’ prikrivaju upravo svoje stremljenje da odlučuju umesto Boga i uprkos reči Božijoj. Reklo bi se, šta je jednostavnije, navedite gde je u Pismu napisano: ‘onaj ko se predaje jeresi će naslediti Carstvo Božije’ ili ‘ko poveruje u Jevanđelje i krsti se, biće spasen, a ko ne poveruje, takođe će biti spasen’, itd.

I mi ćemo odmah poverovati i verovaćemo isto tako. Međutim, ne možete da navedete, zato što znate da tako nečega nema u Otkrivenju, štaviše, postoje direktno suprotne reči koje vi predlažete da odbacimo radi vašeg mišljenja.

(odgovor na 55. i 56. pitanje)

http://yurijmaximov.wixsite.com/pravoslavie/2