Prvi razgovor
Unijat: Reci mi, jesi li pročitao knjižicu našeg branioca vere Julija Gadžege o istinitosti katoličke vere i poglavarstvu Apostola Petra i rimskih pastira?
Pravoslavni: Dva puta sam pročitao tu knjigu, ali dosad nikad nisam čuo, da se ko bilo usudio braniti istinu neistinom.
Unijat: Kakvu si tamo našao neistinu?
Pravoslavni: Istine tamo ne nađoh, a neistine vrlo mnogo. Ali pošto znam, da ćeš svakojakim neistinitim doskočicama omertati moju kritiku, pre svega ću te upozoriti na one misli, čija je neistina svakome neočigledna, a kad je pisac te knjige iznosio te lude fantazije, samo se uzdao u neznanje i prostotu svojih čitalaca.
Unijat: Ja mislim, da on nije lažljivac i klevetnik, nego ti si takav prema piscu te knjižice. Pokaži, šta je izmišljeno i očigledno neistinito u toj knjižici?
Pravoslavni: Najpre ću reći ne o najglavnijim zabludama unijatske i latinske vere, nego o najružnijim od njih. Čitaj na 13. strani ove bestidne reči: „papa rimski Nikola prvi, koga svetim priznaju Grčka i Ruska Crkva…“
Ja sam naročito pročitao sve naše Svetitelje i Veliki Trebnik, ali u njima ne nađoh ni toga bestidnog jeretika, ni njegove prethodnike Arija i Makedonija, pa zato nađoh u Trebniku „čin primanja u Crkvu, onih koji prilaze od latinske jeresi“, a ujedno se u njemu naređuje, da se ta nikolajeva jeres preda prokletstvu.
Unijat: Na kakvu ćeš jeres upozoriti kod pape Nikole prvog?
Pravoslavni: Nikolajeva se jeres može vidjeti u tome što je on iskrivio Simvol naše božanske vere jer je Drugi Vaseljenski Sabor rekao: „Koji od Oca ishodi“. A taj papa Nikola prvi i posle njega svi latini, unijati, luterani i ostali zapadni jeretici dodadoše: „i od Sina“. I kad u tim rečima ne bi bilo nikakve lažne misli, ipak su oni, koji u takvom obliku čitaju Simvol vere, osuđeni na odlučenje od Crkve, jer Treći Vaseljenski Sabor anatemiše (proklinje) svakoga, ko bi se samo usudio da doda kavu bilo reč Simvolu.
Stoga su pape Lav treći i Adrijan na rimskom prestolu osudili tu novu i ružnu latinsku nauku i obesili na zidu katedralne crkve, srebrnu dasku, na kojoj su naisali Simvol bez tih ludih reči, da niko nikada ne dodaje tih riječi: „i od Sina ishodi“. Dakle, već je za to prokleo latine i unijate Treći Sabor, a to znači i Sveti Duh.
Unijat: Da ti ne govoriš neistinu o Svetom Trećem Saboru?
Pravoslavni: Ja sam se nadao od tebe tome pitanju, jerje takav moral latina i unijata. Kad im se dokaže neistina, govore, da nema u dogmama i crkvenima pravilima podataka, koje protivnik navodi. Pa ipak otvori knjigu, na koju se pozivam i čitaj 7. pravilo Trećeg Vaseljenskog Sabora:
„Kad je pročitan ovaj Simvol vere, Sveti je Sabor odredio: ‘Neka nikom ne bude dopušteno da propoveda ili piše ili sastavlja drugu veru, osim onoga što odrediše Sveti Oci u gradu Nikeji sakupljeni Svetim Duhom. A koji se usude da sastavljaju drugu veru ili je iznose ili predlažu onima, koji hoće da se obrate poznavanju istine ili iz neznaboštva ili iz judejstva, ili iz bilo kakve jeresi: takvi, ako bude episkop ili koji pripadaju kliru, da budu lišeni: episkop – episkopstva, a klirici klira: a ako su svetovnjaci – da se predaju anatemi“.
1. Pravilo Drugog Vaseljenskog Sabora: „Sveti Oci sakupljeni u Carigrad odrediše: da se ne menja Simvol vere trista osamnaest Otaca, koji su bili na Saboru u Nikeji, koja je u Vitiniji, nego nek on ostaje bez izmene i nek se preda anatemi svaka jeres…“
Unijat: Dakle mi vrlo grešimo, ako smo jednu reč uneli u Simvol vere?
Pravoslavni: Mislim, da stvarate najveću opasnost takvom drskošću, kad bi i bilo pravilno vaše učenje o Svetom Duhu. Gledaj kako su Hrišćani pažljivo čuvali Simvol vere.
Pobožni car Justinijan želeo je da doda rečima „voplotišagosja ot Duha Svjatago i Mariji Djevi“ ne čitavu reč, nego pola reči govoreći: „Prisnodjevi“. Ali se Sveta Crkva protivila toj promeni iako je primila Justinijanovu molitvu koju pevamo na Liturgiji svaki dan: „Jedinorodnij Sine i Slove Božij“, i tu čitamo: „i Prisnodjevi Mariji“. Kad bi vi pažljivo čitali knjigu, u kojoj se nalaze pravila Vaseljenskih Sabora, ne bi lažno menjali dogmate.
Unijat: Kakva je to knjiga? Mi za nju ne znamo.
Pravoslavni: Ona se zove: „Knjiga pravila Svetih Apostola i Svetih Vaseljenskih Sabora i Pomesnih Sabora i Svetih Otaca“.
Unijat: Zar je sve istinito, što je rečeno na Pomesnim Saborima i u Svetih Otaca?
Pravoslavni: Zar ni to ne znaju papini učitelji, da tamo nisu zapisana učenja Otaca, već samo ona koja su potvrdili Šesti i Sedmi Vaseljenski Sabor. Kao i zaključci samo devet Pomesnih Sabora, koje je takođe potvrdio Šesti i Sedmi Vaseljenski Sabor.
Unijat: Zar može imati veliku važnost ta knjiga kad je nisu potvrdila naše pape?
Pravoslavni: Pape ne samo da nisu potvrđivale i nisu imale prava da potvrđuju zaključke Vaseljenskih Sabora, nego su im Sabori čak i sudili. Tako su na Saborima osuđeni papa Liberije zbog arijanstva i Honorije zbog monofozitstva i predati anatemi pa se tome rimska crkva potpuno pokorila bez ikakva prigovora.
Pa opet, latini na sve načine kriju od svojih tu svetu knjigu, sakrili su je i od njih prevarenih kad su nasilno uveli svoju uniju u Karpatsku i Pridnjeparsku Rusiju, kako oni ne bi znali za pravu veru i za ona mnoga prokletstva pod koja su pali vaši pastiri i svi rimokatolici i unijati, jer su prokleti na Svetim Saborima zbog posta u subotu, bezbračnosti klirika, klečenja nedeljom i na Vaskrs, uzimanja uz post za hranu mleko i jaja i zbog mnogih drugih krivica.
Unijat: Kad tako drsko govoriš, kaži zašto vi tu knjigu poštujete?
Pravoslavni: Zato, što je ona učiteljica Hrišćanske vere, što se ne može poznati božanska Biblija, t.j. Novi i Stari Zavet i razlikovati od mnogih odbačenih i lažnih jeretičkih jevanđelja i poslanica, da nas ne naučiše Šesti Vaseljenski Sabor i pre njega držani Pomesni Sabori, kao naprimer, Laodikijski i drugi, koje su od knjiga istinite, te se i sad nalaze u Svetoj Bibliji, a koje su lažne.
Unijat: Taj Sabor, koji vi nazivate Šestim, nije Šesti, nego Trulski Peto-Šesti i mi ga rimokatolici i unijatim ne priznajemo kao ni 9. Pomesnih.
Pravoslavni: Dobro znam tu vašu ludost i laž. Ali kako vi možete da odbacujete taj Sabor, a priznajete Sedmi Sabor, koji je svojim prvim pravilom potvrdio i pravila Trulskog Sabora i Devet Pomesnih Sabora, koje je ovaj potvrdio i pravila Apostolska i Otaca, a osim toga dodao o Ocima i Saborima ove reči:
„Svi su od Jednog i istog Duha prosvećeni i korisno su uzakonili, te koga oni predaju anatemi, one i mi anatemišemo, a koga odbacuju, one i mi odbacujemo, a koga odlučuju, one i mi odlučujemo.“ Stoga svaki Hrišćanin treba da ima knjigu Svetih Sabora i da je od srca čita, a vi, jeretici, treba da znate, da vas je ne samo zbog kvarenja dogmata o Svetom Duhu, nego i zbog mnogih drugih krivica, odlučio od Crkve i od spasenja Šesti i Sedmi Sabor sve dotle, dok se ne pokajete i sa Njome se sjedinite.
Unijat: Ti tako hvališ knjigu o Vaseljenskim Saborima, kao da bez nje nema smisla verovati u Sveto Jevanđelje. A mi, katolici i unijati, verujemo u sve što se nalazi u Svetoj Bibliji, iako ne priznajemo zaključke Trulskog Sabora.
Pravoslavni: Baš je u tome vaše bezumlje, jer nemajući čvrsta temelja vaša vera počiva na pesku. Mada i kažete, da imate dvadeset latinskih sabora, oni su sabrani tek posle vašeg isključenja iz krila Svete Crkve. Ja ne znam za te lažne sabore i mislim, da više od hiljada i pet stotina godina po Hristu, nije ni jedan od vaših sabora mogao dati dokaza o knjigama Starog i Novog Zaveta; stoga izlazi, da ste kao i jeretici – luterani, koji sve do danas ne mogu odgovoriti i opravdati se, kad bi ih ko pitao zašto veruju u Sveta Četiri Jevanđelja i ostale knjige naše Biblije, a odbacuju knjige, koje su odbacili naši Sabori, iako tih Sabora ne priznaju.
Unijat: I ja tu ne mogu ništa odgovoriti zašto priznajemo Sedam Sabora, a odbacujemo devet Pomesnih Sabora i 85. pravila Svetih Apostola kao i Peto-Šesti Sabor, mada su sve to potvrdili Sedam Vaseljenskih Sabora, ali vidim, da vi ne nazivate učenje o izlasku Svetog Duha od Oca i Sina jeresju, nego samo stoga, što ga se mi držimo protiv saborske odredbe, da se ne dodaje ni jedna reč Simvolu vere.
Pravoslavni: Pa reći ću ti, kad bi to i tako bilo, vi bi bili odbačeni od Svete Crkve, ali i bez toga, u tome vašem učenju o ishođenju Svetog Duha „i od Sina“ nalazi se velika neistina.
Unijat: To ja nisam nikad čuo od Pravoslavnih i mislim, da se to nikako ne može dokazati. U spomenutoj su Gadžeginoj knjižici navedene sve reči Božanskog Pisma i o Svetom Duhu.
Pravoslavni: Nije, prijatelju, ti lažeš ili laže tvoj Gadžega, jer je Gadžega lukavo prećutao reči Svetog Pisma koje osuđuju njegovu jeres, kao i postupke i reči Otaca Crkve, što je sve bilo protiv vaše jeresi. On je dotle doterao u svome lukavstvu, kao i uošte svi latinski učitelji, da redovno navode od reči do reči neko mesto iz Svetih Knjiga, ako im po njihovu mišljenju ide u prilog, i ukazuju u kojoj se glavi Svetog Pisma ono nalazi, ili u kakvoj knjizi crkvenih letopisa, a ako lažno govore, pozivaju se na Svete Knjige, ali ne spominju ni knjige ni Saborska pravila.
Gadžega naprimer piše, da je ruski Patrijarh Nikon skratio molitve na Svetoj Liturgiji, da je Šesti Sabor zabranio kliricima da nose dugačku kosu, da je ruski Mitropolit Filaret govorio i jedno i drugo, ali u kojoj knjizi ili u kakvom pravilu – o tome ćute, jer govore laž. Pa i Šesti Sabor nije bio 629. godine, kao što je rečeo u knjižici, nego 680. godine, a tada nije ustanovljen ni jedan kanon, nego su kanoni ustanovljeni na Saboru 692. godine, koji mi takođe zovemo Šestim, a latini ga sasvim odbacuju, kao što smo već rekli.
Unijat: Vidim, da nećeš da mi navedeš reči Svetog Pisma u kojima vidite osudu našeg učenja o ishođenju Svetog Duha od Sina.
Pravoslavni: Otvori istoriju triju Jevanđelja o Hristovom Krštenju, a iz četvrtoga uzmi reči Svetoga Preteče o istoj temi i najpre čitaj od Marka: „Dođe Isus iz Nazareta Galilejskog i krsti se od Jovana u Jordanu. I odmah izlazeći iz vode vide otvorena nebesa i Duha gde silazi kao golub na Njega“ (Marko 1:10), ili čitaj po Jovanu: „I posvedoči Jovan govoreći: ja videh Duha gde silazi sa neba i ostani na Njemu. Ja Ga nisam poznavao, ali Onaj Koji me posla da krštavam vodom rekao mi je: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na Njemu, to je onaj, koji će krstiti Duhom Svetim“ (Jovan 1:32-33).
Kad bi Sveti Duh ishodio od Oca i Sina, kako bi On mogao silaziti na Sina Božijeg? Ali Otac daje Sinu Duha, što je potvrdio i Sveti Preteča govoreći o Sinu: „Jer Onaj koga posla govori reči Božije, jer Bog ne daje Duha merom. Otac ljubi Sina i sve dade u Njegove ruke“ (Jovan 3:34-35).
Zar ne ludujete kad propovedate o ishođenju Duha od Sina Božijeg? Ako Duh ishodi od Sina, na koji način opet silazi na Sina? Da li ćete naći ma gde kazano da je Duh sišao na Boga Oca, od Koga Duh zaista ishodi?
Unijat: Da li ćeš početi da odbacuješ Gospodnje reči: „A kad dođe Utješitelj, Koga ću vam Ja poslati od Oca, Duh Istine, Koji od Oca ishodi“ (Jovan 15:26)
Pravoslavni: Te je reči uneo i Gadžega u svoju knjižicu i pomoću mnogih lažnih dovijanja pokušava da utvrdi misao, da Sveti Duh ishodi i od Sina, međutim tu se izriče istina, koja je sasvim protiv toga učenja. Kad bi Sveti Duh ishodio i od Sina, zašto je trebalo dodavati ove reči: „Koga ću vam Ja poslati od Oca“, i opet: „Koji od Oca ishodi“. Kad bi bilo pravilno latinsko učenje, Gospod bi kazao: ‘Koji od Oca i od Mene ishodi’.
Unijat: Ali ako Sveti Duh nije izlazio od Sina, kako Ga šalje Sin?
Pravoslavni: Na to ćeš naći odgovor u istim rečima: šalje od Oca, kao što i pre u toj besedi Gospod govori: „Ja ću umoliti Oca i daće vam drugog Utešitelja, da sa vama bude uvek, Duha Istine…“ (Jovan 14:26), i još. „A Utešitelj Duh Sveti, Koga će Otac poslati u Moje Ime naučiće vas…“ (Jovan 14:26)
Ako upitaš, zašto je Hristos obećao poslati Duha u to vreme, kada Duh ne izlazi od Njega, to bi naličilo na to, kao kad bi kakav car zamolio drugog cara, da pošalje svog brata u neku državu. Tada bi prvi mogao reći, da je on poslao od ovoga cara njegovog brata.
Dakle znaj da Sveti Duh izlazi samo od Oca u tom smislu, što tim izlaskom dobiva biće samo od Njega, a šalju Ga ljudima Otac i Sin, pa ne samo Sin, nego Ga daju i arhijereji onima, koji se mole, kao što piše i Delima: „A vidjevši Simon kako se polaganjem apostolskih ruku daje Duh Sveti, donese nam novac…“ (Dela. Ap. 8:18). Prema tome, hoćeš li reći, da Sveti Duh izlazi ne samo od Oca, nego: i od Oca i Sina i od Apostola? Teško tvome bezumlju!
Unijat: Za te reči nisam znao ili – bolje da kažem – zaboravio sam ih, jer se na njih ne pozivaju naši učitelji.
Pravoslavni: Eto, ne samo na sadukejima, nego i na latinima se vrše reči Gospodnje: „Varate se, jer ne znate Pisma ni sile Božje“ (Matej 22:29), i opet: „Uzeste ključeve razuma, a sami ne ulazite niti dajete da uđu oni, koji ulaze.“
Unijat: I meni je žao, što ni sami naši sveštenici ne čitaju Sveto Pismo, niti dopuštaju svetovnjacima da čitaju.
Pravoslavni: Svetovnjacima zabranjujete i čitanje da ne osuđuju vaše jeresi, a vi čitajući – badava se mučite, jer izvrćete Sveto Pismo, da možete opravdati svoju lažnu nauku. Sjeti se kakvim nerazunim rečima tvoj Gadžega odgovara Pravoslavnome i odobrava latinima i svima protestantima da govore: ‘Koji izlazi od Oca i Sina’.
Unijat: Kad je ta nauka toliko bezumna i protiv Svetog Pisma, zašto se nje drži najprosvećenija Evropa?
Pravoslavni: Zbog svoje gordosti. Kad se pojavila ta nauka, zapadna Evropa se gušila u neznanju, a pošto je najmoćniji car Karlo Veliki bio pristalica toga lažnog dogmata, zaželio je da ga svukud proširi. Stoga su papinovci iz ugađanja čovjeku (caru) primili to lažno učenje, bacivši pod noge Svete Sabore, naročito želeći da im ubiju ugled, te ih je to proklela Sveta Pravoslavna Crkva.
Unijat: Sjećaš li se kako naš učitelj vjere Gadžega miri tu nauku sa naukom Sabora?
Pravoslavni: Niti miri, niti može pomiriti. On smišlja smiješno tumačenje govoreći, da su se toga satanskog učenja o Svetom Duhu držali i saborski Oci, ali ga nijesu unijeli u simvol vjere bojeći se da jeretik Makedonije i duhoborci ne počnu govoriti, kako i Sabor ispovijeda, da je Duh stvor Božijeg Sina, kao što lažno uče jeretici. Ali da se je Sabor zaista bojao samo Makedonija, ne bi krio istine, već bi je u redi iznio, kao što su i Oci IV Sabora izrekli o sjedinjenju priroda u Sinu Božjem protiv monofizita i tačno odredili: „nesliveno, neizmenljivo, nerazdeljivo i nepromenljivo.“ I da se Sabor držao latinskog učenja o izlasku Svetog Duha, ne krijući ni jedne reči, potpuno bi to izložio. Misleći kako to ružno latinsko maštanje o tome Saboru ne primaju ni sami latini, ali ne mogući ništa reći u odbranu svoje jeresi, (on) Gadžega ga navodi.
Unijat: Pa ipak taj Gadžega navodi u prilog latinskom učenju riječi Sv. Kirila Jerusalimskog i Jovana Damaskina.
Pravoslavni: Ja sam čitao te riječi, ali u njima nijesam našao ništa, što bi išlo u prilog latinskom učenju. Ti Oci govore, da i Sin ima sve, što ima Otac. Iz tih riječi latini izvode lažan zaključak: ako Sin ima sve, onda i Duhu daje biće izlaženjem. Ali tada bi se moglo reći: pošto Duh sve ima isto kao Otac, to i Duh rađa Sina i Sin rađa Sina i druge glupe reči.
Unijat: Mislim, iako je nepravilno naše učenje o Svetom Duhu, ne može se nazvati opasnim, jer ne kvari ni jedne hrišćanske vrline i ne uvlači ljude u grijeh.
Pravoslavni: Ja sam već rekao, da je grijeh u tome, što ste pogazili Gospodnju zapovijest o pokornosti Crkvi, jer ste drsko napali na Sveti Njen Simvol, a niti se kajete za to. Stoga ste i odbačeni od Svete Crkve i na vas padaju strašne Hristove riječi: „Ako ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao neznabožac“.
Tako i pad praroditelja nije donio kao svoje posledice takvo zlo zato, što je plod bio otrovan, nego stoga što su prekršili Božiju zapovijest, kao što kaže i Apostol Pavle: „Neposlušanjem jednog čovjeka postaše mnogi grešni“ (Rim. 5:19). Zato je najveća krivica zbog kvarenja dogmata neposlušnost koja je odbacila latine i unijate od Boga, kao i Adamov grijeh. Šta više, rekoh ti, da kvarenje dogmata uvijek donosi nesporazum u pogledu vrline, kao što npr. Makedonijeva jeres slabi oduševljenje za duhovni život kod njegovih pristalica. O tome ćemo još govoriti, kad razgledamo najglavnije latinske jeresi i unijatske grehe zbog kojih su se odelili od Svete Crkve.
Unijat: Kad se usuđuješ da nas nazivaš da smo se odijelili od Svete Crkve, pročitaću ti iz Gadžegine knjižice ove riječi: ‘Kada jak vjetar otkida grančicu od drveta, onda se ne može reći, da se drvo otkinulo od grančice’ (str. 11). ‘Grčka crkva, a za njom u 12 vijeku i Ruska, otkinuše se od svoje matere, jedne katoličke crkve’ (str. 18).
Pravoslavni: Na koji način kći posta mati, a mati kći? Mati je sviju Crkava, jerusalimska Crkva, kao što i pevamo na nedjeljnim večernjama: „Raduj se Sione sveti, mati Crkava, Božji stane, jer si ti najprije vaskrsenjem dobio oproštenje grijehova“.
Na osnovu čega se rimska crkva naziva drvetom, a ostale grančicama? Grančice izrastaju iz drveta, a od rimske samo zapadno-evropske crkve vode porijeklo, i to ne sve, jer je Galiju prosvetio istok, Španiju apostoli Jakov i Pavle, a ne rimske pape.
Unijat: Zato tako velim što je pastva našeg pape dvaput, a može biti i triput veća od Pravoslavnih, a drvo je veće od grana.
Pravoslavni: Ali se nikad ne događa da se drvo rodilo od grane, kao što je i rimska crkva postala od jerusalimske. Pa ni njena mnogobrojsnost ne pravda je, jer znamo i za takva vremena, kada je arijevaca bilo više nego Pravoslavnih, a tako isto i monotelita i ikonoboraca. Bilo je i takvih zlih vremena, kada su i rimski papa i tri istočna patrijarha bili jednovoljci ili monoteliti, a samo je Prepodobni Maksim Ispovednik sa manjinom crkvenih učitelja ostao kao Pravoslavni i nije htio pričešćivati se s jednovoljcima. Kada je bio zatvoren zbog Istine, govorili su mu: ‘Eto već se tri patrijarha pričešćuju s monotelitima’, na šta je on odgovorio: ‘Ako se i cio svijet’, reče, ‘pričesti s njima, ja se jedini neću pričestiti’. Pa ko je u ta vremena ostao u pravoj Crkvi, Maksim ili njegovi mnogobrojni protivnici?
Unijat: Moram priznati da je Maksim, iako nikad za to nisam čuo, šta govoriš.
Pravoslavni: Uopšte ti si malo dobra čuo, kao i ostali latini i unijati, jer oni ne traže ni Sveto Pismo, ni djela Otaca, ni Žitija Svetih i molitava, već samo svoje latinske priče, koje su pozajmili od rimskih papinovaca i kasnijih zapadnih pisaca, kao npr. Anselma, Tome Akvinskog, Lombarda i drugih, kojima ne služe kao izvori, spisi bogonosnih Otaca, nego crpe iz neznabožačkog filosofa Aristotela, kao što veli za njih ruski bogoslov, knez Kurbski, koji je na trista godina prije nas o tome pisao knezu ostroškom.
Unijat: Ipak, mislim da se grčko-ruska Crkva i vjera nikako ne mogu nazvati Vaseljenskima, jer nemaju za svu crkvu zajedničkoga poglavice kao mi, pošto se svi katolici pokoravaju papi.
Pravoslavni: Prije svega, nikad se nemoj usuđivati da nazivaš našu Crkvu grčko-ruskom, jer se u Pravoslavnoj Crkvi nalaze šest patrijaršija, od tih je jedna ruska i grčka. Ostale četiri su ovo: dvije arapske, jedna srpska, i jedna grčko-arapska u Aleksandriji. Osim toga ima još jedna velika po broju arhijereja i svjetovnjaka rumunska Crkva.
Pa kad bismo mi Rusi još više nego dosad, navukli na sebe gnjev Gospodnji, a tako isto i Grci, te ne bi ostao ni jedan Rus ni Grk u Pravoslavnoj, Hristovoj Crkvi. Pravoslavna crkva će ipak uvijek trajati onakva kakva je bila od apostolskih vremena i jeste do danas.
Unijat: Traje nemajući zajedničkog poglavice.
Pravoslavni: Imamo opšteg poglavicu (poglavara) Gospoda Isusa Hrista, o kome govori Apostol u poslanicama Efescima i Kološanima: „Sve pokori pod noge Njegove“ (Efescima 1:22) i još: „Hristos je Glava Crkve i On je Spasitelj tijela. No kao što Crkva sluša Hrista tako…“ (Efescima 5:23-24).
Unijat: Hristos se uznio na nebo, a Petru je predao Crkvu i upravu, a Petar opet – rimskim papama.
Pravoslavni: O tim rimskim pričama ćemo imati drugi razgovor, a sad ću ti reći, da su Sveti Apostoli propisali (pravilo 34) i Vaseljenski Sabori naređuju, da episkopi svakog naroda jednoga između se smatraju za poglavicu, ali za Vaseljensku Crkvu nije rečeno ni o kakvoj glavi – osim Gospoda Isusa Hrista.
Drugi razgovor
Pravoslavni: Dosta govorismo o tome kako ste pokvarili Simvol vjere i kako je rimska crkva otpala od Tijela Hristova; sad je vrijeme da razgovaramo o poglavarstvu u Crkvi, koje ste vi lažno prisvojili svojim papama.
Unijat: Kad smo govorili i promjeni Simvola vere, ti si pobedio mene, a ovde ćeš ti biti pobeđen, jer mi nismo izmislili jevanđelske reči: „Ti si Petar i na ovome kamenu sazidaću Crkvu Svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. I daću ti ključeve od carstva nebeskoga; i što svežeš na zemlji biće svezano na nebesima, i što razdriješiš na zemlji biće razdriješeno na nebesimna“ (Matej 16:18-19)
Pravoslavni: Raspravljaćemo o tim riječima, ali ću ti najprije reći da su one izrečene Petru, a ne rimskim papama.
Unijat: Ali je Petar bio episkop u Rimu i svu je svoju vlast predao svojim naslednicima.
Pravoslavni: On je bio u Antiohiji, stoga i antiohijski patrijarsi drže sebe za njegove naslednike i imaju pečat sa likom Petra i Pavla. Ako ti čak hoćeš da ubrajaš Petra u rimske episkope, što je ipak sumnjivo, ipak ničim nećeš dokazati da je on predao svojim naslednicima ne samo episkopsku vlast, nego i sve svoje darove. Tako je Gospod apostola Jovana nazvao sinom Presvete Bogorodice, ali njegovi naslednici u efeskoj crkvi nijesu imali tog zvanja; apostol Jakov je nazvan stubom Crkve, i on, a ne Petar, predsjedavaše na Apostolskom Saboru u Jerusalimu, jer je tamo bio episkop: on je izrekao kao predsjednik saborski zaključak (gledaj o tome u Djelima 15:13-22). Pa ipak niko ne traži, da jerusalimski episkop bude predsednik sviju Sabora i da predlaže saborski zaključak.
Unijat: Ja ti se vrlo čudim. Svagda su se naši sabesednici sa nama slagali u temi o papskom poglavarstvu (primatu) nad svom Crkvom, kad god bi se složili sa našim učenjem o Petrovu poglavarstvu i o njegovu episkopstvu u Rimu.
Pravoslavni: Ja se ne slažem ni o Petrovu prvenstvu, no o tome ćemo poslije govoriti, nego ću sad reći, da su mnogih crkava episkopi bili Apostoli, ali njihovi naslednici osim episkopske vlasti ne dobiše njihovih darova. Gospod je rekao Filipu i Natanailu: „Od sada ćete videti nebo otvoreno i Anđele Božije gdje se penju i silaze na Sina Čovečjeg“ (Jovan 1:51). Pa pokraj svega toga njihovi se naslednici u azijskim crkvama toga ne udostojiše.
Unijat: Onda čitaj iz Gadžegine knjižice, da je sva crkva priznavala vlast rimskih episkopa kao Petrovih naslednika.
Pravoslavni: A ja znam, da nije priznavala. Čitao sam kod tvog Gadžege, da je ‘Petar učio u Rimu kao episkop. Tako isto i svaki njegov naslednik na rimskom prestolu ima, kao što je i on imao, prvenstvo u Crkvi0 . Odakle je on to uzeo – ni ja ne znam.
Unijat: A dalje šta piše Gadžega: ‘I ovo priznaje sva Crkva’.
Pravoslavni: To on piše, a zatim navodi reči Svetih Otaca koje to nikako ne potvrđuju, ili navodi lažne riječi, koje Sveti Oci nisu rekli ni pisali, npr. Sveti Ignjatije Bogonosac nije rimskog episkopa nazivao glavom svih crkava, a što je korintska crkva molila za savet u crkvenim poslovima Svetog Klimenta Rimskog, nije to poglavarstvo, jer su i Svetog Vasilija Velikog mnoge crkve pitale o dogmatima i kanonima i držale se njegova riješenja, o čemu možeš čitati u Knjizi Pravila, pa i Svetog Atanasija Aleksandrijskog.
Unijat: A zatim je napisano, da na Četvrtom Vaseljenskom Saboru Oci nazivaju papu glavom sviju Crkava.
Pravoslavni: To nije govorio Četvrti Vaseljenski Sabor; ako su to klicali neki oci, to bijau obični komplimenti, koji su hvalili mudrost Svetog Lava, pape rimskog, a ne papsku vlast. Znaš li od najstarijih vremena kakva je titula aleksandrijskog i antiohijskog patrijarha?
Unijat: Ne znam.
Pravoslavni: A kad bi znao, ni ti ni tvoj Gadžega ne bi govorili gluposti o papinoj vlasti. Pa slušaj: u tituli Carigradskog patrijarha kaže se: arhiepiskop Carigrada, Novog Rima, i Vaseljenski patrijarh, a u tituli Antiohijskog: pastir pastira, arhijerej arhijereja – u tituli Aleksandrijskog patrijarha iste riječi, pa šta više – ‘trinaesti Apostol i sudija Vaseljene.’
Unijat: No takvih reči nema ni u papinoj tituli.
Pravoslavni: Zato mi je smešno čitati Gadžegu, kad on misli da će dokazati papsku vlast pozivajući se na to što se uvređeni episkopi katkad obraćaju njegovoj zaštiti. A znaš li ko se je obratio sudu vaseljenskog sudije, tj. Aleksandrijskom patrijarhu? Sam car, kada se je zavadio sa Carigradskim patrijarhom Sergijem. Pa kad su mnogi Oci na Četvrtom Saboru, saslušavši poslanicu Svetog Lava, klicali, da na njegova usta govori sam Petar, tu se hvalila mudrost Svetog Lava kao pobjedioca monofizita, a nikako papina vlast. Za Zlatousta su Oci govorili i pisali, da su njegova usta – usta Hristova, ali nikom nije ni padalo na um da njega i njegove naslednike u Carigradu nazove jedinim Hristovim naslednicima.
Unijat: A kad je tako, zašto je Gadžega počeo da gleda u tim poklicima prvenstvo pape?
Pravoslavni: Jasno je zašto, on nije mogao naći nikakvih saborskih izreka i papinu poglavarstvu, pa se je moralo kupiti poklike i komplimente i nadati se, da čitaoci ne znaju kako su isti poklici i komplimenti bili upravljeni ne samo papi nego i drugim patrijarsima i episkopima.
Unijat: No ako ti odbacuješ vlast papa nad svom Crkvom i vlast Petrovu kao njihovo pravo, na čemu se onda osnivalo njihovo prvenstvo među petoricom patrijarha?
Pravoslavni: To već nije rastumačeno poklicima pojedinih Sveitelja, već neposrednim i jasnim zaključkom Drugog, Trećeg i Četvrtog Vaseljenskog Sabora, jer se ovaj oslanja na prva dva u svom 28. Pravilu:
„U svemu se držeći odredaba Svetih Otaca, određujemo i zaključujemo o posebnim pravilima najsvetije crkve istog carigrada, Novog Rima: jer su prestolu Starog Rima Oci dali dosta preimućstava, pošto je to bio carski grad. Rukovodeći se istom pobudom i stopedeset bogoljubaznih episkopa (t.j. Drugi Vaseljenski Sabor) propisaše jednaka prava, najsvetijem prestolu novog Rima, pravedno rasudivši, da grad, koji je dobio čast da bude gradom cara i državnog vijeća i koji ima ista prava kao i stari carski Rim, i u crkvenim stvarima bude drugi za njim.“
Unijat: Papa nije potvrdio to pravilo.
Pravoslavni: Nije papa potvrđivao Sabore, nego su Sabori pape i dizali i zbacivali i proklinjali one pape, koji su bili jeretici. Ali nije stvar u tome, nego je to glavno, što je ovdje navedeno svedočanstvo ne samo Četvrtog, nego i Drugog Sabora, koji se osim toga, osniva ‘na učenju najstarijih Otaca’.
Rim nije uzdignut nad druge arhijerejske prestole zato što su pape smatrali za nosioce Petrove vlasti (što su latini poslije takođe izmislili), nego s toga što je on bio carska prestonica, a ljudi se sastaju u prestonici zbog poslova i odatle je zgodnije upravljati svojim područjem, ali nikako svom Crkvom, kojoj je jedina Glava Hristos.
Unijat: Zar se duhovna vlast mora upravljati po građanskom poretku: gdje je car, tamo su i veći jerarsi?
Pravoslavni: Upravo naša duhovna vlast jeste vlast episkopova: on posvećuje sveštenike, osvećuje hramove, odlučuje od Crkve nepokajane, itd., a mitropoliti i patrijarsi postavljaju se, da se očuva poredak. Oni sazivaju Sabore i predsjedavaju saborskom biranju i postavljanju novih episkopa, na saborskom raspravljanju o vjerskim predmetima, ali sve to rade sabori episkopa, a ne patrijarsi ni papa.
Unijat: Dokaži mi saborskim odredbama da su prava episkopa u rešavanju takvih spoljašnjih poslova i da se ona zato postavljaju i predstonicama i oblasnim gradovima.
Pravoslavni: Ako je po volji – evo ti 9 Pravilo Antiohijskog Sabora, čije su zaključke potvrdili Šesti i Sedmi Vaseljenski Sabor: „Treba da u svakoj eparhiji episkopi poznaju episkopa, koji je predstojnik u mitropoliji i koji vodi staranje o svoj oblsti, jer se u mitropoliju sa sviju strana stiču svi, koji posla imaju.“ Po tome prava tih episkopa nad drugima ne osnivaju se ni na čemu drugom, već samo na zgodnom saobraćaju s glavnim gradovima.
Unijat: I tako Rim i Carigrad samo su za to uzdignuti?
Pravoslavni: Pa razume se. U ostalom, poznato nam je jedno uzdizanje grada iz duhovnih razloga. To se ne tiče Rima, nego Jerusalima, iako on nije bio glavni grad u državi, ni u većoj oblasti, ali je bio Mati Crkava, stoga evo šta su o njemu odredili sabori: „Pošto se je učvrstio običaj i drevno predanje, da se poštuje episkop koji stanuje u Eliji, neka mu se odaje čast uz čuvanje dostojanstva, koje pripada mitropoliji.“ (7 Pravilo Prvog Vaseljenskog Sabora).
Isto se govori i u 36. Pravilu Šestog Vaseljenskog Sabora. Elija jeste jerusalim, koji se tako nazvao poslije poslednjeg jevrejskog ustanka. Vidiš li, tu je episkop uzvišen ne zbog znamenitosti grada, nego po ‘starom predanju’ radi njegove svetosti.
Unijat: A ima li bar jedno pravilo, koje dokazuje, da pape nemaju vlast nad ostalim Crkvama?
Pravoslavni: A ti misliš, da nema? Eto se tvoj Gadžega poziva na Svetog Tarasija, carigradskog patrijarha (u osmom vijeku), da je on pisao papi Adrijanu kao upravitelju prestola Apostola Petra, ali Sveti Tarasije ne samo što ne priznaje papi Petrovih prava, nego u toj istoj poslanici, koju je osim toga potvrdio Sedmi Vaseljenski Sabor, još traži, da ukine simoniju. Još je jače pokazao svoju vlast nad papama Kartagenski Sabor, kome su zaključke potvrdili Šesti i Sedmi Vaseljenski Sabor; on je sastavio i napisao papi naročitu kanonsku poslanicu sa zahtjevom, da se ne miješa u stvari kartagenske Crkve i, osobito, da ne prima tužaba na mjesne episkope, jer će biti lišeni svog čina, ako se nađu takvi nagli ljudi, koji se budu tužbama obraćali papi. Eto, tvoj Gadžega navodi primjer, kad se ko tužio papama, ali ćuti o tome, da su za to tužioce sabori vrlo kažnjavali. Dakle ti su slučajevi tužaba bili ili privatna pisma ili zloupotrebe.
Kanonska poslanica Kartagenskog Sabora Celestinu, rimskom papi: „Molimo Vas, gospodine brate, da u naprijed lako ne slušate one, koji odavde dolaze, i da više ne dopuštate sebi primati u opštenje one, koji su od nas odlučeni, jer će Tvoje blaženstvo lako naći, da je to tako ustanovio i Nikejski Sabor (t.j. Prvi Vaseljenski)…
I isti je Nikejski Sabor razumno i pravedno priznao da ma kakvi se poslovi pojavili, oni se moraju svršavati u svojim mjestima, jer Oci priznaše, a ni jednoj oblasti neće biti uskraćena blagodat Svetog Duha, kroz koju sveštenici Hristovi i vide pravdu i tvrdo je čuvaju, a osobito kad je svakome dopušteno, sumnjajući u pravednu odluku najbližih sudija, obratiti se saborima svoje oblasti i, štaviše, Vaseljenskom Saboru. Zar ima koga, koji bi vjerovao, da Bog naš može nadahnuti pravicom u sudu jednoga, a mnogobrojnim sveštenicima, koji su na Saoru skupljeni, da će to odreći?
Nemojte dakle više, da, na molbu nekih, šaljete ovamo svoje klirike, da raspravljaju naše poslove, i nemojte to dopuštati radi toga, da se ne kaže da mi unosimo taštu gordost svijeta u Hristovu Crkvu, koja onima, što žele vidjeti Boga, donosi svjetlost prostote i dan smirenosti.“
Unijat: kako bilo da bilo, ali Crkva na zemlji mora imati vidljivu glavu, jer, iako se Hristos smatra Glavom Crkve, kako piše Gadžega, ali je On ‘nevidljiva Glava, pa ma da je bio s Apostolima, ali se vazneo na nebo i od tada su Apostoli upravljali Crkvom pod vođstvom Petrovim’ . A dalje piše: ‘Crkva je slična društvu, a društvo na zemlji ne može biti bez jednoga glavnog upravnika; tako i Crkva mora imati jednoga najvišeg upravitelja, jednu glavu’ (str. 23 i 30).
Pravoslavni: Ti si od jedanput rekao dvije neistine. Društvo je često bez upravnika. Đaci između se nemaju upravitelja, nego im upravljaju učitelji, koji ne ulaze u to društvo, već žive za se. Druga je vaša laž u tome, što ste, jureći za zemaljskim blagom, oslabili u vjeri i ne možete shvatiti da Sam Spasitelj naš upravlja Crkvom. „Evo Ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin“, kaže On pre Vaznesenja na nebo.(Mat. 28:20). Da vi čitate Svete knjige, a ne svoje šizmatičke (raskolničke) bajke, znali biste po knjizi Djela, da Sam Gospod neprestano upravlja svom Crkvom, a ne Apostoli. On se javljao Petru pred obraćanjem Kornilija, šalje Anđela da izvede Apostole iz zatvora, preko Anđela poručuje Filipu da ide na propovijed uškopljeniku Arapinu. On svo vrijeme vodi Pavla javljajući mu se i u Korintu i u jerusalimskom hramu. Mnogo je takvih događaja izneseno u Djelima, a isto tako i u petrovim i Pavlovim poslanicama, odakle znamo kako treba učiti i vladati se. Zato kažemo, da vjerujemo u Jednu, Svetu, Sabornu i Apostolsku Crkvu. Treba vjerovati da je Gospod Isus Hristos u njoj stalno, mada i nevidljivo, prisutan i njome upravlja, kao što Gospod govoraše Apostolima polazeći na stradanja: „Neću vas ostaviti sirotne, doći ću vam“ (Jovan 14:18).
Unijat: Ali u Starom Zavetu bio je prvosveštenik, a Novi Zavet je važniji od Staroga, pa zašto smo lišeni vidljive glave Crkve?
Pravoslavni: Nije to oduzimanje nego pravo, i sve je to iznio Apostol Pavle u poslanici Jevrejima tako jasno, kao da je predvidio vaše latinske fantazije i doskočice. Sad slušaj šta ti čitam iz jedne arhijerejske poslanice:
„Ako vam kažu latini, kako treba da bude u Hristovoj Crkvi jedan prvosveštenik i namjesnik Hrista, koji se je od nas vaznio na nebo, kao što je i u Starom Zavjetu jedan prvosveštenik. Takav je govor protiv Božanskog Pisma. Stoga nas Apostol Pavle, koji je unaprijed vidio i te latinske lagarije, uči u svojoj poslanici Jevrejima, da niko drugi nije naslednik prvosveštenika Starog Zavjeta, osim Gospoda Isusa Hrista (Jevr. 4:14-16; 7:23-28), jer kaže da jevrejski ‘mnogi biše sveštenici, jer im smrt ne dade da ostanu. A ovaj, budući da ostaje uvijek, ima vječno (neprolazno) sveštenstvo.’ Ali je i ovo predvideo božanski Apostol, da će latini ovako govoriti (kao što uvijek i govore): ‘potrebno je da na zemlji imamo Hristova namjesnika, jer je Sam Hristos otišao na nebom a nama treba živ prvosveštenik, koji posreduje za nas’. Stoga na tu neistinu Apostol odgovara, nastavljajući ovaj govor o Hristu: „Zato i može spasti one, koji kroz Njega dolaze Bogu, budući da svagda živi, te može posredovati za njih (za ljude)“.
Zašto to dakle ne razumiju latini? Zašto traže i drugog poglavicu i zastupnika svoje vaseljenske crkve? Odgovaramo: Zbog svog malovjerja, jer kao malovjerni ne mogu dati, da Hristos upravlja njihovim životom i svom Crkvom, niti znaju naše svakidašnje jektenije: „Sami sebe, i drug druga i ves život naš, Hristu Bogu predadim.“ Radi toga izmisliše ove lukave riječi: zemaljskoj Crkvi potreban je prvosveštenik, a to je rimski papa, koji ima tijelo i može biti sapatnik patnicima. Ali tako govoreći oni se opet ističu kao protivnici božanskom Pismu, jer Pavle kaže o Hristu Bogu: „Jer nemamo arhijereja, koji ne može postradati s našim slabostima, nego koji je u svačemu iskušan kao i mi, osim grijeha. Da pristupimo dakle, slobodno prestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat na vrijeme kad nam zatreba pomoć.“ (Jevr. 4:15-16)
Unijat: I u tome si me pobijedio. Ali evo u čemu smo mi katolici nepobjedljivi. Vi ne priznajete papine vlasti, ali hoćeš li odricati poglavarsku vlast Svetog Prvovrhovnog Petra nad svom Crkvom, pa i nad Apostolima? Hoćeš li odbacivati riječi koje je Hristos kazao: „Ti si Petar i na ovome kamenu sazidaću Crkvu Svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. I daću ti ključeve od carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biće svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji biće razdriješeno na nebesima“ (Matej 16:18-19).
Pravoslavni: Ne smem odricati Hristovih riječi, ali ni tebi neću dopustiti da ih jeretički tumačiš. Reci, jesu li te reči kazane samo Petru?
Unijat: Sve su one kazane Petru, ali poslednje je reči po Vaskrsenju, Gospod kazao svima Apostolima, a o ključevima i osnivanju Crkve samo Petru.
Pravoslavni: Kakvi su to ključevi?
Unijat: Vlast otvarati i zatvarati Carstvo Nebesko.
Pravoslavni: Ako je u tome Petrova vlast, onda on nema nikakvog posebnog prava mimo ostale Apostole, jer je njima zajedno s Petrom rečeno nešto više: „Primite Duha Svetog. Kojima oprostite grijehe, oprostiće im se, a kojima zadržite, zadržaće se.“ (Jovan 20:22-23)
Unijat: Ali Petru je vlast data ranije, kao glavnom Apostolu jer je on prvi priznao Hrista za Sina Božijeg.
Pravoslavni: U to malo riječi ti kaza dvije neistine, ali ću ti oprostiti, jer si se od djetinjstva naučio govoriti lažno, kao što piše i u rimokatoličkim udžbenicima i u Gadžeginoj knjizi. Nikako nije prvi Apostol Petar, nego Apostol Natanailo, priznao: „Ravi! Ti si Sin Božji, Ti si Car Izrailjev“, a za to je od Hrista dobio veliko obećanje: „Otsad ćete vidjeti nebo otvoreno i Anđele Božije gdje se penju i silaze na Sina Čovječjeg“ (Jovan 1:49, 51).
Da je Gospod rekao Petru, vi biste i iz tih riječi dokazivali njegovo poglavarstvo. U ostalom, može biti da će se nekad naći i takvi jeretici, koji će Natanaila i Filipa držati za poglavice apostolske i sve Crkve. Dakle po Jevanđelju, Apostol Natanilo je prvi priznao Hrista Sinom Božjim, a drugi, opet ne Apostol Petar, nego svi Apostoli, koji se Gospodu poslije Njegova hoda po vodi i stišavanja bure, kad im je ušao u lađu, pokloniše i rekoše: „Zaista si Ti Sin Božji“. To je opisano u 14. glavi Matejeva Jevanđelja, a o Petrovu ispovedanju u 16. glavi. Ni ti, ni tvoj Gadžega nikako ne znate ni Jevanđelje.
Unijat: Ali ipak je vlast vezati i driješiti Petru data ranije, nego ostalima.
Pravoslavni: Nije istina. Ona mu je data poslije Hristova vaskrsenja, kada i ostalima, kao što piše u 20. glavi Jevanđelja po Jovanu, a po Matejevu Jevanđelju ona je Petru samo obećana u budućnosti, kao što su ranije Natanilu obećana nebeska viđenja.
Unijat: Pokraj svijega toga, ja se ne rastavljam od ovih Hristovih riječi: „Na ovome kamenu sazidaću Crkvu Svoju, i vrata paklena neće je nadvladati“. Ko je kamen i temelj? Petar.
Pravoslavni: Da je i Petar, ne bi to ništa koristilo vašim papama. Ja sam ti rastumačio i o vezanju i driješenju, da je to svima dano, a evo šta mi pjevamo pri osvećenju nove crkve: „Ti, Blagi, koji si sagradio Crkvu Svoju na kamenu vjere, primi u njoj naše molitve.“ Tvoj Gadžega i sam navodi riječi Pisma, iz kojih se vidi da je kamen od ugla Crkve Hristos, a drugo su kamenje – Apostoli i Proroci (Efescima 2:20-21); a Apostol Petar piše o tome (1. Petr. 2:4-8) – da su svi sinovi Crkve živo kamenje, koje se naslanja na krajeugaoni kamen – Hrista.
Unijat: Ako je Petar isti kamen kao i svi, zašto ga je Gospod nazvao kamenom?
Pravoslavni: Gospod ga je tako nazvao ne radi vlasti, koju će tobože dobiti, nego zbog njegove revnosti za vjeru, kao što je i razjasnio u besjedi na Gori, da onaj koji čuje Njegovu riječ i izvršuje je, naliči na onoga, što gradi svoju kuću na kamenu, a malodušni je kao onaj, što gradi na pijesku: njegova će se kuća srušiti, ako bude bura i poplava (Mat. 7:24-27). A Petra je Gospod tako nazvao po njegovoj odlučnosti, da odmah izvrši ono u šta je vjerovao: tako on dva puta skakaše u more, da što prije dođe do Hrista kada se javio (Mat. 14:29; Jov. 21:7); udario je slugu Hristovih neprijatelja (Jov. 18:10) i uošte bio je čovjek odlučan i nagao.
Hristos Spasitelj davaše nazive Svojim učenicima ne prema onoj vlasti koju će oni dobiti u budućnosti, nego po njihovim duševnim osobinama, kao znalac srdaca. Tako reče za Natanaila: „Evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva“ (Jn. 1:47), a Jovana i Jakova, sinove Zevedejeve, nazvao je zbog njihove revnosti za vjeru, sinovi groma, Voanerges (Mar. 3:17).
Unijat: Pa ipak je na Petru, kao na kamenu Gospod obećao osnovati Crkvu, i vaša ga Crkva naziva temeljem.
Pravoslavni: Ne na njemu, nego na kamenu vjere, kao što sam ti već razjasnio: Ti si Petar (Petros) i na ovome kamenu (petra), a ne na Petru, t.j. na kamenu vjere sazidaću Svoju Crkvu.
Unijat: Petra i Petros – to je grčki, a jevrejski je – jedna reč – Kifa. Spasitelj je govorio jevrejski.
Pravoslavni: Nije istina. Spasitelj tada, kao i svi Jevreji, govoraše aramejski i kad je tada s krsta povikao jevrejski reči: „Ili, ili lama savahtani“ (Psal 21:1), ne razumeše Ga vojnici i rekoše: On zove Iliju. To je jedno.
A drugo – zašto tvoj Gadžega nagađa kakve je riječi Gospod govorio na istočnom jeziku i kakva jevrejska reč odgovara grčkim: Petros i Petra. Ako se sva vaša vera osniva na nagađanju, šta ona vredi?
Unijat: Ta i vaša Crkva naziva Petra temeljem vjere i Crkve.
Pravoslavni: A Apostola Jovana naziva „najčistijom osnovom naše vjere“ (služba 26. septembra po starom kalendaru), Andriju – „najboljim od Apostola“ (služba 30. novembra). Ali i to je još malo. Znaš li kondak Svetom Vasiliju Velikom?
Unijat: Ne znam.
Pravoslavni: Zato ne znaš, jer kao i svi vaši unijati, ne čitaš molitava blagodarenja posle Svetog Pričešća. Posle liturgije Vasilija Velikog i molitava pričešća čitamo Svetom Vasiliju: „Pokazao si se kao nepokolebiv temelj Crkve.“
Unijat: Nek tako bude, ali je Petar glavni temelj poslije Isusa Hrista.
Pravoslavni: E to niko od vas neće nikada dokazati, da dva dana neprekidno govori.
Unijat: Ali dokaži ti, da se Apostoli u istom smislu nazivaju temelji Crkve.
Pravoslavni: A ako dokažem, hoćeš li se pokajati zbog svog papizma?
Unijat: Pokajaću se.
Pravoslavni: Nije istina, nećeš se pokajati, jer u Sveto Pismo slabo verujete, već kao stari neznabošci Rimljani vjerujete samo u to, kako biste cio svijet pokorili papi i Rimu, a ni današnji Rim ne priznaje pape, nego se digao protiv njega i izabrao sebi svjetske kraljeve.
Unijat: Navedi mi te dokaze.
Pravoslavni: Dokazaću ti, da se riječima Apokalipsisa u istom smislu svih dvanaest Apostola nazivaju temeljem Crkve. Evo kako nam se opisuje Hristova Crkva: „Anđeo odvede me u duhu na veliku i visoku goru i pokaza mi veliki grad sveti Jerusalim, gdje silazi s neba od Boga… Gradski zid ima dvanaest temelja i na njima imena dvanaest Apostola Jagnjeta“ (Otkriv. 21:10-14).
Slično tome i u Jevanđelju je Gospod pretskazivao Svojim Apostolima, kad Mu Petar reče: „Eto mi smo ostavili sve i za Tobom pošli; šta će dakle biti nama?“, ne obeća nikakva posebna prava Petru, nego je kazao: „Zaista vam kažem, da ćete vi koji idete za Mnom, u drugom životu, kad sjede Sin Čovječji na prestolu slave Svoje, sješćete i vi na dvanaest prestola i suditi nad dvanaest koljena Izrailjevih“ (Matej 19:28).
Svi su Apostoli – sudije, svi su temelji, svi su kamenje crkvene zgrade, ali je samo jedan krajeugaoni kamen – Hristos: „Jer drugoga temelja niko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Hristos“ (1 Kor. 3:11)
Unijat: Ti ljuljaš glavni dogmat naše crkve, bez njega se ruši katolička prava crkva.
Pravoslavni: Da je vaša crkva istinska crkva, tako bi Spasitelj i kazao Apostolima: ‘Eto vam oca i poglavice Petra. Slušajte u svemu njega, a poslije njegove neslednike’. A šta im je On rekao: „A vi se ne zovite učiteljima, jer je u vas jedan učitelj Hristos: a vi ste braća“ (Matej 23:8). Vidite li ludost svog učenja?
Unijat: Sad ću i ja tebe osramotiti. Ovo je Spasitelj govorio o Petru poslije Svog Vaskrsenja: „A kad objedovaše, reče Isus Simonu Petru: Simone Jonin! Ljubiš li me većma nego ovi? Reče mu Petar: Da Gospode! Ti znaš da Te ljubim. Reče mu Isus: Pai jaganjce Moje. Reče mu opet drugi put: Simone Jonin! Ljubiš li me? Reče mu Isus: pasi ovce Moje. Reče mu treći put: Simone Jonin! Ljubiš li me?… I reče Mu: Da, Gospode! Ti sve znaš, Ti znaš da Te ljubim. Reče Mu Isus: pasi ovce moje“ (Jovan 21:15-17).
Pravoslavni: Ti lažeš i na Jevanđelje, zašto ispuštaš riječi: „A Petar posta žalostan što mu reče po treći put: ljubiš li me?“ Ili može biti u vašim unijatskim jevanđeljima te riječi ispuštaju? Eto i tvoj Gadžega ne navodi tih riječi, kad govori o tri pitanja.
Unijat: Mi Jevanđelje štampamo bez ispuštanja, a ja ispustih te riječi, jer se one ne tiču našeg razgovora.
Pravoslavni: Ne, vrlo se tiču. Gadžega po Hristovim riječima piše ono, što im prišivate svi vi latini: ‘Isus Hristos daje vlast Petru da pase ne samo janjce, nego i ovce. Drugim riječima Isus Hristos postavio je Petra za vrhovnog pastira ne samo prostih vjernih, nego i samih Apostola.’ (str.23)
Unijat: A zar nije bilo tako?
Pravoslavni: Da je bilo tako, zašto bi onda Petar bio žalostan? Zar su vaše pape žalosne, kad ih biraju na tu dužnost? A Petar sa suzama uvjerava Hrista da Ga ljubi, jer zna da ga ta tri pitanja ne uzdižu kao glavu Apostola, kao što je Gadžega izmislio bez ikakava dokaza, već ga samo kori zbog trostruke izdaje, kad je rekao: „Ne znam toga čovjeka“ (Marko 14:71). Opraštajući mu zbog njegovih suza i ljubavi Hristos ga izjednačuje s drugim Apostolima, a ne uzvišuje ga nad njima.
Naša Crkva i pjeva tako: „Trostrukim pitanjem: ‘Ljubiš li me, Petre?’ Hristos je popravio trostruko odricanje“ (stihira 29. juna).
Unijat: Ti si me sasvim pomeo, ali čime dokazuješ da se Gospod nije zadovoljio suzama Petrova pokajanja kada zapeva petao, nego je još tražio da se povrati u apostolsko dostojanstvo?
Pravoslavni: Dobro. Ponovi Hristove reči na moru Tiverijadskom.
Unijat: „Simone Jonin! Ljubiš li me?“
Pravoslavni: Vidiš, Gospod ga više ne zove Petrom i čak ne prosto Simonom, nego Simonom Joninm, kao da privremeno predaje zaboravu Svoje prisno druženje sa njim i kao da se ponovo upoznaje sa njim. I još prije, na isti dan vaskrsenja Hristova, Anđeo govori ženama mironosicama: „Idite i kažite Njegovim učenicima i Petru, da je pred vama otišao u Galileju“ (Marko 16:7). Dakle Petar se nije više smatrao ko jedan od Hristovih učenika, sve dotle dok ga vaskrsli Gospod nije povratio u njihovo društvo ‘trostrukim pitanjem: ljubiš li me Petre’.
Unijat: A zar ga poslije pitanja nije postavio nad svima? Zašto je prije govorio: „pasi jaganjce moje“, a zatim: „pasi ovce moje?“
Pravoslavni: Ako hoćeš razumijevaj pod jaganjcima svjetovnjake, a pod ovcama đakone i sveštenike, a ne Apostole, kao što Gadžega lažno piše, niti upravu nad Crkvom. Iz čega se to vidi? Odmah iza tih reči Gospod odazva Petra da mu otkrije kakva ga mučenička borba čeka: „Vidjevši Petar gde za njim ide onaj učenik koga Isus ljubljaše, reče: Gospode! A šta će ovaj?“. Ali Gospod mu nije dopustio da ulazi u život drugog Apostola: „Isus mu reče: Ako hoću da ona ostane dok Ja ne dođem, šta je tebi do toga? Ti hajde za Mnom“ (Jovan 21:20-22).
Unijat: Dakle, po tvome, Petar nije bio glava Crkve, već samo njezin učitelj, jedan od njezinih viših dvanaest pastira?
Pravoslavni: Potpuno je tako. On se i sam o sebi tako izražava: „Vaše pastire molim koji sam i sam pastir i svjedok Hristovih stradanja“, itd. „I kad se javi Poglavar pastira, primićete vijenac slave koji neće uvenuti.“ (1 Petr. 5:1-4), a grčki ovako: „Prezvitere vaše jer sam i sam prezviter.“
Svoju poslanicu završava rečima: „Pozdravlja vas crkva s vama izabrana u Vavilonu, i Marko sin moj.“ (1 Petr. 5:13)
Unijat: Eto taj je Vavilon Rim, gdje je Sveti Petar bio episkop, ali nije volio da ga imenuje Rimom, da ga ne bi ubili neprijatelji doznavši za njegovo mesto življenja.
Pravoslavni: Ja naročito pomenuh Vavilon, čekajući, da li ćeš reći istu tu glupost, koju je napisao Gadžega u svojoj knjizi. Apostoli nijesu krili svoje prebivalište, pa i Petar je svakojako ubijen u Rimu, a po tome malo bi ih i doznalo gdje se nalazi, sve da je i napisao da je u Rimu, jer tada ne bijaše štamparija i apostolska pisma polako su se prebacivala iz ruke u ruku.
Unijat: Pa zašto je Sveti Petar Rim nazvao Vavilonom.
Pravoslavni: On nikako i nije pisao u Rimu, nego u Aleksandriji, gdje je stanovao sa Markom u predgrađu koje se zvalo Vavilonom, što smo doznali iz Žitija pustinjaka. Poslije su Marka tamo uhvatili neznabošci i predali na mučeničku smrt, a Petar je svoj život svršio u Rimu, što mi Pravoslavni ne odričemo, kao što to čine luterani govoreći, da Petar nikada nije bio u Rimu.
Unijat: Znači, da govoreći o Petru, katolici ne lažu sve.
Pravoslavni: Ali lažu vrlo mnogo i ne stide se. Eto tvoj Gadžega kaže: ‘Sveti Oci na Prvom Vaseljenskom Saboru u Nikeji i na Trećem u Efesu, Svetog Petra nazivaju velikim poglavarem Apostola’. Ništa nije tako bilo, a djela (zapisnici) Prvog Sabora nijesu ni došla do nas. U službi 29. juna Petar se ne naziva poglavarem, nego prvakom.
Unijat: No vidiš, ti katolicima sam činiš ustupku.
Pravoslavni: Neće vam pomoći taka ustupka. Poglavar u crkvenom jeziku nije to isto što je u našem, svetovnom. Poglavar znači onoga koji započinje: ‘…Vozopitim vjernii Gavriila imušče činonačalnika“. Gavril je prvi proslavio Bogorodicu i mi kličemo: „Raduj se Blagodatna, Gospod s Tobom.“
Unijat: To je slovenski, a kako je grčki?
Pravoslavni: A grčki – korifea, korifeonta. Tako se naziva najbolji pevač u koru drugova koji su mu jednaki, najbolji učenik u školi, ali ne načelnik u onom smislu kao što je grčki arhon. Eto arhijerej je starješina jereja, arhiđakon je bio starješina đakona.
Unijat: Pa je li moguće da naši katolički bogoslovi mogu tako hotimično i bestidno lagati?
Pravoslavni: Pa Gadžega može nadajući se, da čitaoci njegove knjige nemaju pojma o onome što on izmišlja. On se uzda da će tim lakše steći povjerenje prostaka ukoliko drskije bude lagao. Poznato je, naprimer, da su unijati ukinuli Proskomidiju; kod njih kuvar izreže prosfore, a sveštenik složi komadiće na diskos i više ništa; Pravoslavni sveštenici čitaju sve što je naštampano u Službeniku na Proskomidiji. Međutim, Gadžega piše: ‘Naš je obred tačniji nego grčki, jer npr. u grčkoj Crkvi malo gdje u službi vrši proskomidija, a u nas je sve zadržano.’ Ta to je isto kao kad bi Juda rekao Jovanu Bogoslovu: ‘Ja sam uvijek bio veran Hristu, a ti si Ga izdao’.
Unijat: Mnoge si mi opore reči rekao u ovome razgovoru. Zar je moguće da je sva naša crkva do kraja ogrezla u laži?
Pravoslavni: Laž je da Sveti Duh izlazi od Oca i Sina. Laž je i kršiti crkvenu zapovijest – ne kvariti Simvola Vjere. Laž je da je Apostol Petar bio glava Apostola, glava sve Crkve. Laž je da je on svima rimskim episkopima predao ne samo episkopsku vlast, nego potpuno i sve svoje darove, koje je zaista imao i koje ste vi izmislili. Laž je da je te episkope stara Crkva priznavala za svoje vrhovne poglavare.
Unijat: A dogmat papske nepogrešivosti? Bezgrešnog začeća Presvjete Djeve od Njenih roditelja Joakima i Ane, o indulgenciji i čistilištu – zar je i to laž?
Pravoslavni: Papska nepogrešivost je grešna i ružna laž: poznanje Božije istine daje se pravednosti (Matej 5:8; Premudr. Sol. 1:45), a ne dužnosti.
Unijat: Ali i vaša Crkva 9. decembra proslavlja začeće Presvete Djeve.
Pravoslavni: Još se više slavi začeće Pretečino, 23 septembra, ali ih ni jedno ni drugo nije izbavilo od praroditeljskog grijeha, već samo Vaploćenje i Iskupljenje Sina Božjeg.
Ako želiš, govoriću i o svima ostalim vašim jeresima, ali je zasada dosta. Ako voliš da znaš istinu, da ti je duša draža od laži, u kojoj vi odrastate i starite, ako se bojiš Boga, ako ljubiš Isusa Hrista, tadadobro razmisli o svemu što si od mene čuo i pokaj se zbog svojih jeresi i zamoli da te prime u Svetu Pravoslavnu Crkvu.
Unijat: Ti prekidaš razgovor, ali mi bar to priznaj, da naša rimokatolička crkva ima više prava nazivati se vaseljenskom, nego vaša grčko-ruska.
Pravoslavni: Već sam ti zabranio da Pravoslavnu Crkvu zoveš grčko-ruskom, jer ona ostaje na zemlji i kad bi, ne daj Bože, nestalo i sviju Grka i sviju Rusa. A eto ti svoju crkvu uzalud nazivaš rimokatoličkom. Da propadne talijanski grad Rim, onda bi propala i vaša crkva, jer se ne bi mogle ponavljati vaše bajke o Rimu kao prebivalištu Hristova namjesnika i glave sve Crkve.
Unijat: To je istina, ali se mi nadamo da će Rim vječno trajati.
Pravoslavni: Prazna nada. Te nekoliko desetina godina vaše su pape bile proganjane iz Rima kada je bilo ‘avinjonsko’ ropstvo papa. Pa i vaša vjera nije katolička, t.j. nije vaseljenska, nego provincijalna, rimska, talijanska, kao u muslimana; da se razruši njihov sveti grad Meka, kraj je islamu, a ako se razruši Rim, onda je kraj rimskom katolicizmu.
Unijat: Još treba da našu veru uporediš i s neznabožačkim mnogoboštvom.
Pravoslavni: Ne sravnjujem, nego vam dobra želim, ali je sravnio vaš Pije IX sa Vatikanskim saborom onakvu odvratnost, da novoizabrani dobija od Boga moć da nepogrješivo rasuđuje o vjeri i crkvi, kad sjedne na svoj papski presto.
Eto tako je bilo i u neznabožaca, kad je sveštenica, zvana Pitija, sjedala na tronožnu stolicu nad pećinom onda joj se otkrivala buduća sudbina naroda i svega svijeta.
Unijat: A po čemu je ovo naše učenje protiv Hristovih riječi? To je prvo moje pitanje, a drugo je i poslednje: zašto nazivaš našu crkvu ne samo rimskom, nego i italijanskom?
Pravoslavni: Protivi se Spasiteljevoj reči: „I neće reći o carstvu Božijem: evo ga ovdje ili ondje, jer gle, carstvo je Božje unutra u vama“ (Luka 17:21), a talijanskom nazivam vašu vjeru i crkvu zato, što vaš papa redovno mora biti Talijan,[6] a Gospod je preko Apostola Pavla rekao da u Hristu, u Crkvi „nema Grka, ni Judejaca, obrezanja ni neobrezanja, varvara ni skita, roba ni slobodnjaka, nego sve i u svemu Hristos“ (Kološanima 3:11).
Nadam se, da me nećeš dalje zadržavati novim doskočicama; oprosti i više ljubi istinu!