NASLOVNA » OSNOVE VERE » ČAS 8 – O TAJNI SVETE TROJICE

ČAS 8 – O TAJNI SVETE TROJICE

90. KAKO RAZUMETI REČE SIMVOLA „VERUJEM U JEDNOGA BOGA OCA?“

Reči Simvola: “ Verujem u Jednog Boga Oca“ treba shvatiti u smislu odnosa prema tajni Svete Trojice, jer Bog je Jedan po Suštini, ali trojičan u Licima: Otac, Sin i Sveti Duh – Trojica Jednosušna i Nerazdeljiva.

91. KAKO GOVORI SVETO PISMO O SVETOJ TROJICI?

O Svetoj Trojici se govori u Svetom Pismu. Najvažnije izreke o ovome u Novom Zavetu su sledeće: Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha (Mt. 28,19). Jer je troje što svedoči na nebu: Otac, Logos (Reč), i Sveti Duh; i ova Trojica su Jedno (1. Jovan. 5, 7).

92. O Svetoj Trojici se govori i u Starom Zavetu, ali ne tako jasno. Na primer: Rečju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta Njegovih sva vojska njihova (Ps. 33, 6). Svet, Svet, Svet je Gospod Savaot, puna je sva zemlja slave Njegove (Isa 6,3).

93. DA LI SE MOŽE RAZUMETI TRIJEDINSTVO BOŽIJE?

Bog je jedan u Tri Lica. Mi ne možemo da razumemo ovu duboku tajnu Božiju, ali verujemo u nju po neizmenjivom svedočanstvu reči Božije: Šta jeu Bogu niko ne zna osim Duha Božijega (1. Kor. 2, 11).

94. KAKVA JE RAZLIKA LICA SVETE TROJICE?

Lica Svete Trojice međusobno se razlikuju po tome što se Bog Otac ne rađa niti ishodi od drugih Lica; Sin Božiji se predvečno rađa od Oca; Duh Sveti predvečno ishodi od Oca.

95. KAKVO DOSTOJANSTVO IMAJU LICA SVETE TROJICE?

Tri Ipostasi ili Lica Presvete Trojice potpuno su istog Božanskog dostojanstva. Kao što je Otac Istiniti Bog, isto tako je i Sin Istiniti Bog, i Duh Sveti je Istiniti Bog, i pri tome u Tri Ipostasi (Lica) jeste samo jedan Triipostasni (Trilični) Bog.

Prepodobni Jovan Damaskin ovako uči o Tajni Svete Trojice: „Verujem u jednog Oca Koji je svemu početak i uzrok, Koji nije rođen ni od koga, Koji je jedini bezuzročan i nerođen, Koji je svega, dakle, Tvorac, i Koji je prirodom Otac samo i jedino Jedinorodnom Sinu Svom, Gospodu i Bogu i Spasu našemu Isusu Hristu, te pro-izvoditelj Svetog Duha. I u Jednoga Sina Božijega Jedinorodnoga, Gospoda našega Isusa Hrista, od Oca rođenoga pre svih vekova, Svetlost od Svetlosti, Boga istinitoga od Boga istinitoga, rođenog, ne stvorenog, jednosuštnog sa Ocem i kroz Koga je sve postalo. Govoreći „pre svih vekova“ ukazujemo na to da je Njegovo rođenje bezvremeno i bespočetno, jer Sin Božiji, Koji je blistanje slave i obraz Očeve ipostasi, živa premudrost i sila, Logos ipostasni, te suštastvena i savršena i živa ikona nevidivoga Boga, nije iz nebića priveden u biće, nego je svagda bio sa Ocem i u Njemu, i večno i bespočetno se iz Njega rađa; jer nikada nije bilo Oca a da nije postojao Sin, nego kad je bilo Oca, bilo je i Sina Koji je iz Njega rođen; jer nije moguće nazvati koga Ocem bez Sina. Jer, inače, nemajući Sina, nije bio Otac, a ako je posle toga stekao Sina, onda je postao Otac a da pre toga nije bio Otac, i ne bivajući Otac pretvori se u Oca, što je tvrđenje pogubnije od svake hule. Jer, nemoguće je reći za Boga da je lišen prirodne sposobnosti rađanja; a sposobnost rađanja iz sebe je u tome, naime, da ono što se iz nekoga rađa podobno po prirodi, biva iste suštine sa onim koji rađa.

Isto tako verujemo i u jednoga Duha Svetoga, Gospoda Životvornoga, Koji od Oca ishodi i u Sinu počiva, Kojega sa Ocem i Sinom zajedno poštujemo i zajedno slavimo, kao jednosuštnoga i savečnoga sa Ocem; verujemo u Duha Koji je od Oca, u Duha pravednog, upraviteljnog, izvora mudrosti, života i osvećenja, u Onoga Koji zajedno sa Ocem i Sinom postoji i ispoveda se kao Bog, te nestvorenog, potpunog, sazdatelja, svedržitelja, svedelatnog, svesilnog, bezgranično silnog, Koji vlada svom tvorevinom a da nad Njim niko ne vlada, Koji obožuje, a ne biva obožen, sve ispunjava ne bivajući ispunjen, u Kome se zajedničari a da On Sam ne zajedničari u drugima, osvećuje ne bivajući osveštan. U Uslišitelja Koji svačije molbe prima, Koji je po svemu jednak Ocu i Sinu, Koji od Oca ishodi i daje se kroz Sina i od svake tvari biva primljen, i Koji Sobom stvara i osuštastvuje, osvećuje i utvrđuje svu tvar; Koji je ipostasan, odnosno, postoji sa vlastitom ispostasi i to nerazdeljiv i neodvojiv od Oca i Sina i ima sve što ima Otac i Sin, osim nerođenosti i rođenosti. Jer Otac je, naime, bezuzročan i nerođen – jer nije ni od koga; pošto Sam iz Sebe ima Biće, niti išta ima što dolazi od drugoga, već je On Sam početak i uzrok načina postojanja svega. Dok Sin ima Svoje postojanje rođenjem od Oca, dotle Duh Sveti, iako je i On od Oca, ima Svoje postojanje ne rođenjem nego ishođenjem. A da, pak, postoji razlika između rođenja i ishođenja, to smo saznali, ali u čemu je ta razlika, nismo saznali.

Sve ono, dakle, što imaju Sin i Duh, to od Oca imaju, pa čak i samo biće, te ako nema Oca, nema ni Sina ni Duha. I ako Otac nešto nema, to nema ni Sin niti Duh. A kroz Oca, odnosno postojanjem Oca postoje Sin i Duh. A kroz Oca, odnosno postojanjem Oca, postoje Sin i Duh. Sve što Sin i Duh imaju, kroz Oca imaju, odnosno, jer Otac to ima, osim nerođenosti, rađanja i ishođenja. Jer se te tri svete ipostasi međusobno razlikuju samo po ovim ipostasnim svojstvima, ne po suštini, nego nerazdeljivo se deleći po svojstvu posebne ipostasi.

Govorimo, naime, da svako od tri Lica ima savršenu ipostas, ne da bismo time priznali jednu složenu savršenu prirodu sastavljenu iz tri nesavršene prirode, nego u tri savršene ipostasi jednu prostu suštinu, neograničenog i predvečnog savršenstva, jer sve što je sastavljeno iz nesavršenih delova, svakako je složeno, dok je nemoguće da bude slaganja iz savršenih ipostasi. Otuda ne govorimo da je obraz iz ipostasi sastavljen, nego da je u ipostasima. A nesavršenima smo nazvali one stvari koje ne zadržavaju oblik predmeta koji je od njih sastavljen.

Kažemo, dakle, da su ipostasi savršene da ne bismo govorili o složenosti kada se radi o božanskoj prirodi, jer: složenost je početak rastojanja. I opet govorimo o tri uzajamne ipostasi, da ne bismo uvodili obilje i mnoštvo bogova. Govoreći, naime, o tri ipostasi imamo na umu svojstva neslivenosti i nesloženosti, a govoreći, pak, o jednosuštnosti, o uzajamnom postojanju ipostasi, te o istovetnosti volje i energije i sile i vlasti i delanja, da tako kažem, mislimo na nerazdeljivost božanske suštine i postojanje jednog Boga. Jer, zaista, jedan je Boga, Bog i Logos i Njegov Duh.

Kada se, dakle, obazremo na Božanstvo, i na prvi uzrok, na jednonačalstvo (monarhiju), i na jedno te isto, da tako kažem, delanje i volju, te na istovetnost suštine, sile i energije i gospodstva, tada vidimo da ono što možemo zamisliti jeste jedno. Međutim, kada se obazremo na ono iz čega Božanstvo jeste, ili tačnije rečeno, na ono što Božanstvo jeste, i na ono što od Njega kao prvog uzroka nadvremeno, jednomišljeno i nepodeljeno izvire, to jest na ipostasi Sina i Duha, vidimo da je Troje Kojima se treba klanjati. Jedan je Otac, Otac bespočetan, odnosno bezuzročan: jer ni od koga nije postao. Jedan je Sin, Sin a ne bespočetan, odnosno nije bezuzročan: jer je od Oca. A ako kao početak uzmeš od kad je vremena, onda je i bespočetan: jer je Tvorac vremena, a ne podleže vremenu. Jedan je Duh, Sveti Duh, Koji od Oca proizlazi, i to ne sinovski nego ishodeći. Niti se Otac lišava nerođenosti, pošto je rodio, niti Sin rađanja, jer je rođen od Nerođenoga; a kako je to moguće? niti se Duh pretvara u Oca ili u Sina, budući da ishodi i da je Boga, jer svojstvo mu je nepromenljivo. A i kako bi svojstvo ostalo, ako bi se menjalo i pretvaralo? Jer ako je Otac Sin, onda nije pravi Otac, jer jedan je pravi Otac. A ako bi Sin bio Otac, ne bi bio pravi Sin, jer jedan je pravi Sin i jedan Duh Sveti.

Treba, dakako, znati da za Oca ne kažemo da je od ikoga rođen, nego kažemo da je Otac Sinu. Za Sina, pak, ne govorimo niti da je uzrok niti da je Otac, nego kažemo za Njega da je od Oca i Sin Očev. A za Duha Svetoga kažemo da je od Oca i nazivamo Ga Duhom Svetim. Da je Duh, međutim, od Sina, to ne govorimo, ali ga nazivamo Duhom Sinovim: Ako, pak, neko nema Duha Hristova, veli božanski Apostol, on nije Njegov (Rim. 8:9). I ispovedamo da nam se kroz Sina javio i predaje nam se: I duhu, kaže Sveto Pismo, i reče (Svojim učenicima): primite Duh Sveti (Jn.20:22). Kao što iz sunca, naime, ishodi i zrak i sjaj – a ono je izvor i zraka i sjaja – pa nam se preko zraka predaje sjaj koji nas obasjava i koji primamo. Za Sina, opet, ne govorimo da je Duhov, niti da je od Duha.

PITANJA ZA OVAJ ČAS

  1. KAKO RAZUMETI REČE SIMVOLA „VERUJEM U JEDNOGA BOGA OCA?“
  2. KAKO GOVORI SVETO PISMO O SVETOJ TROJICI?
  3. DA LI SE MOŽE RAZUMETI TRIJEDINSTVO BOŽIJE?
  4. KAKVA JE RAZLIKA LICA SVETE TROJICE?
  5. KAKVO DOSTOJANSTVO IMAJU LICA SVETE TROJICE?