NASLOVNA » OSNOVE VERE » ČAS 2 – O BOŽIJEM OTKRIVENJU

ČAS 2 – O BOŽIJEM OTKRIVENJU

10. ŠTA JE IZVOR UČENJA O PRAVOSLAVNOJ VERI?

Učenje Pravoslavne Crkve mi crpimo iz Božanskog Otkrivenja.

11. ŠTA RAZUMEMO POD „BOŽANSKIM OTKROVENJEM“?

Pod „Božanskim Otkrivenjem“ podrazumeva se ono što je Sam Bog otkrio ljudima, kako bi oni mogli da ispravno i spasonosno veruju u Njega i poštuju Ga kako dolikuje.

12. DA LI JE SVIMA DANO BOŽANSKO OTKROVENJE?

Bog je takvo Otkrivenje dao za sve ljude, jer je ono potrebno svima i spasonosno je za sve, no pošto nisu svi ljudi bili sposobni da Otkrivenje prime neposredno od Boga, On je izabrao naročite glasnike Svoga Otkrivenja, koji bi ga predali svim ljudima koji žele da ga prihvate.

13. ZAŠTO NISU SVI U STANJU DA PRIME OTKROVENJE OD BOGA?

Otkrivenje od Boga nisu svi ljudi u stanju neposredno da prime zbog grehovne nečistote i slabosti duha.

Sveti Grigorije Bogoslov piše: „Ne može svako mudrovati o Bogu, da – ne svako! Taj dar se ne stiče ohološću, niti se daruje onima koji gamižu po zemlji. Dodaću još i ovo: ne može se svagda bogoslovstvovati, i ne pred svakim, niti se bogoslovlje može svakoga dotaći; uvek treba imati meru: kada, pred kim i koliko. Ne može svako bogoslovstvovati. Ljudi koji žele to, obavezno moraju preispitati sebe, a svoj život moraju provoditi u tihovanju kako bi se potpuno očistili – i dušu, i telo svoje. Nečistima nije bezopasno da se dotiču onoga što je čisto, kao što i slabom čoveku šteti direktno gledanje u svetlost sunca. Kada je bogoslovlje mogućno? Kada se oslobodimo spoljašnje učmalosti i meteža, kada sila koja u nama vlada bude slobodna od nepriličnih i bludnih misli tj. nepomešana sa njima, slično lepoti pomešanoj sa rđavim plodovima ili miomirisu sjedinjenom sa smradom. Nema sumnje da čovek treba da bude čist i očišćen tj. ispražnjen, kako bi mogao razumeti Boga, a tek kada nastane vreme onda rasuđivati o pravom bogoslovlju. Pred kim je, dakle, moguće bogoslovstvovati? – Pred svakim ko se bogoslovljem pažljivo zanima; ovde ne podrazumevamo one koji paralelno sa svim ostalim zanimanjima ovoga sveta uspeju još i bogoslovljem da se bave: npr. posle konjskih trka, posle pozorišnih igara i raznoraznih drugih zabava, posle pirovanja i ugađanja stomaku; takve ljude zabavlja, jer njima to i priliči, da se spore ili polemišu u vezi sa pitanjima na osnovu kojih će sebe predstaviti kao istančane govornike. O čemu treba bogoslovstvovati, i u kojoj meri? – O onome što nam je dostupno, ali samo u toj meri u kojoj naši slušaoci mogu da nas prate i shvate. Kao što suviše visoki tonovi ili preglasni zvuci oštećuju naš sluh, ili, ako će vam biti prikladnije, kao što prekomerni teret nije za slabašnoga čoveka, niti preobilna kiša za plodnu zemlju, tako isto i slušaoci postaju nemoćni ukoliko ih opteretimo ili ugušimo bremenom nepodnosivog učenja“ (Beseda 27, O Bogoslovlju prva).

14. KO SU BILI GLASNICI OTKROVENJA BOŽIJEG?

Glasnici Otkrivenja Božijeg bili su Adam, Noje, Avraam, Mojsije i drugi Proroci. Oni su primili i propovedali osnove Otkrivenja Božijeg; u punoti, pak, i savršenstvu Otkrivenje Božije na zemlju je doneo, i rasprostranio ga po Vaseljeni preko svojih učenika i Apostola, Ovaploćeni Sin Božiji, Gospod naš Isus Hristos.

Apostol Pavle na početku svoje Poslanice Jevrejima kaže: Bog, Koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio Ocima preko Proroka, u ove poslednje dane govorio Je nama preko Sina, Kojega postavi naslednikom svega, kroz Kojega je i vekove stvorio (Jevr. 1, 12).

Isti Apostol Korinćanima piše: Govorimo premudrost Božiju, u tajni sakrivenu, koju predodredi Bog pre vekova za slavu našu, koju ni jedan od knezova ovog veka nije poznao… A nama Bog otkri Duhom Svojim; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije (1. Kor. 2, 7-8,10).

Jevanđelist Jovan u Jevanđelju piše: Boga niko nije video nikad: Jedinorodni Sin Koji je u naručju Oca, On ga objavi (Jn. 1,18).

Sam Isus Hristos kaže: Niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, iako Sin hoće kome otkriti (Mt. 11, 27).

15. MOŽE LI ČOVEK POZNAVATI BOGA BEZ OSOBENOG OTKROVENJA?

Čovek može da poznaje Boga kroz posmatranje sveta koji je Bog stvorio, ali takvo poznanje je nesavršeno i nedovoljno, i može da posluži samo kao priprema za veru ili kao nekakva pomoć za poznanje Boga iz Njegovog Otkrivenja.

Jer što je na Njemu nevidljivo, od postanja sveta umom se na stvorenjima jasno vidi, Njegova večna sila i Božanstvo (Rimlj. 1, 20).

Stvorio je od jedne krvi svaki narod čovečanstva da stanuje po svemu licu zemaljskome, i postavio je unapred određena vremena i međe njihova boravljenja, da traže Gospoda, ne bi li ga dodirnuli i našli, mada On nije daleko ni od jednoga od nas. Jer u Njemu živimo, i krećemo se, i jesmo (Dap. 17, 26-28).

„Prema tome, veri u Boga prethodi misao da Bog postoji, do koje dolazimo preko tvorevine. Pažljivo posmatrajući stvoreni svet mi poznajemo da je Bog Premudar, Svemoguć, Dobar; takođe, poznajemo i sve Njegove nevidljive osobine. Na taj način prihvatamo Ga kao Vrhovnog Vladiku. Pošto je Bog Tvorac celog sveta, a mi predstavljamo deo sveta, proizilazi da je Bog i naš Tvorac. Za ovim poznanjem sledi vera, a za verom poklonjenje“ (Sv. Vasilije Veliki, Poslanica 232).

PITANJA ZA OVAJ ČAS

 

1. ŠTA JE IZVOR UČENJA O PRAVOSLAVNOJ VERI?

2. ŠTA RAZUMEMO POD „BOŽANSKIM OTKROVENJEM“?

3. DA LI JE SVIMA DANO BOŽANSKO OTKROVENJE?

4. ZAŠTO NISU SVI U STANJU DA PRIME OTKROVENJE OD BOGA?

5. KO SU BILI GLASNICI OTKROVENJA BOŽIJEG?

6. MOŽE LI ČOVEK POZNAVATI BOGA BEZ OSOBENOG OTKROVENJA?